Gradimir Gojer: „Predajem se oluji“
Poput nasukanog broda,
Što godišta ne broje mu
Već odavno, počnem svaku
Priču, sam sebi izgledajući
Homerovski drevno; siguran
Da sve kazao sam što kazati
Treba, da na počinak hitati
Moram. Da je godišta bilo
I dosta i previše, sve dok crv
Neki što ne spava nikada,
Drugačije finale dana ne
Pripremi i prosperovski
Oluji me ponese, života
Dostojnoj sasvim. Tad
Predajem se oluji, milost
Ne tražeći olujno se dajem.
Snatrim nad morem životnim,
Slaveći stari odisejski zov.
IZVOR: Gradimir Gojer, Svjetline Laništa, Gariwo, Sarajevo, 2018, str. 113.
Gradimir Gojer bosanskohercegovački je pisac, režiser i teatrolog. Rođen je 4. marta 1951. godine u Mostaru. Studij komparativne književnosti i teatrologije završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od osnivača Mostarskog teatra mladih i Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) te utemeljitelj Male scene Narodnog pozorišta Sarajevo. Predavao je na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu i na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. U dva mandata obnašao je dužnost predsjednika Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi i piše u Sarajevu.
