Godišnjica smrti Envera Čolakovića, pisca različite književne i kulturalne tradicije
Na današnji dan, 18. augusta 1976. godine u Zagrebu, od posljedica srčanog udara preminuo je Enver Čolaković, bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik, pripovjedač, romansijer, esejist, publicist, prevodilac, komediograf i libretist. Rođen je 27. maja 1913. godine u Budimpešti (Mađarska). Školovao se prvo u Budimpešti, zatim u Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu je diplomirao historiju (1959). Do 1945. godine živio je i književno djelovao u Sarajevu i Budimpešti. Nakon tragične pogibije njegovih roditelja, oca Vejsil-bega Čolakovića i majke Ilone-Fatime, rođ. Mednyanszky, u bombardiranju Sarajeva 1944. godine, seli u Zagreb, u kojem ostaje sve do smrti. Prve stihove objavio je na mađarskom, a pisao je i na njemačkom jeziku. Od 1939. godine piše samo na bosanskom jeziku. Prevodio je s mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, teatarski reditelj, lektor, korektor i urednik. Njegova književna djela su: roman Legenda o Ali-paši (1944), Izabrane pjesme(1990), romani Lokljani (1991) i Mali svijet (1991), zbirka pjesama Bosni (1998) i roman u stihovima Jedinac (2005). Nakon rata anonimno je prevodio djela Ervina Šinke s mađarskog jezika (tri romana, knjige pripovijetki i brojne eseje), ali i poeziju Gyulae Illyésa i sl. Preveo je Zlatnu knjigu mađarske poezije (1978). Za roman Legenda o Ali-paši dobitnik je Nagrade Matice hrvatske za najbolji roman (1943), a za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika nagrađen je Plaketom Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petőfi, kao i Plaketom i visokim odlikovanjem predsjednika Republike Austrije (1970). Roman Legenda o Ali-paši pripada jedan je od vrhunaca bošnjačke i bosanskohercegovačke i lirske i romaneskne književne prakse, u kojem autor evocira zlatnu prošlost Bosne, njene tradicije i čitave kulture.
Veličina i značaj književnog opusa Envera Čolakovića ogleda se u činjenici da je vezan za četiri književnosti – za bošnjačku i bosanskohercegovačku te hrvatsku i mađarsku književnost, iako je književnohistorijski dobrano zanemaren.
“Odgovarao je dobri Salihaga na sva moja pitanja. Trudio se da me što više zabavi i zadovolji, samo da zaboravim svoj položaj i bolest. Htio mi je pribaviti bar malo radosti, pa je izmišljao mnoge stvari koje bi me mogle zanimati. Na kraju, videći da se »s tim djetetom mogu i pametne lakrdije trošit« i da sam, kako je na rastanku rekao i mojoj majci, »počeo zreti k'o mlada jabučica u babinu mu vrtu«, ispričao mi je i ovu legendu o Ali-paši koju, evo, kušam oteti zaboravu, a koja mi je svojim tako slatkim istočnjačkim sadržajem skratila duge dane bolesti i razbudila moju dječačku maštu. Tri dana pričao mi je postupno, od poslijepodneva sve do mrkla mraka … Neka mi dragi moj Salihaga oprosti što ću ovoj sladunjavoj priči dodati ponešto iz svoje mašte i što će ona time možda izgubiti nešto od svoje poučnosti. Vjerujem da je i on mnogo toga izostavio pazeći na moju mladost. Neka mi, isto tako, i mnogi čitatelj, koji u svakom književnom radu traži neku hronologiju, povijesnu tačnost, čeličnu logiku i slične stvari, ne uzme za zlo što u ovoj legendi neće naći ni godine, ni datume, ni povijesne osobe, nego samo srce, ljubav, bol i dah onoga lijepog starog doba. Ovo je, dakle, samo legenda, hikjaja, ono što je moglo nekada i biti, ali vjerojatno – sigurno čak – nije ni bilo, nego je sve to rodila samo mašta naših dobrih djedova i pradjedova, pri dimu žuta tutuna i mirisu crne kahve. A njezina svrha nije da vas pouči povijesti Bosne, jer nju vjerojatno poznajete iz pravih ili krivotvorenih povijesnih knjiga, nego da vas, bar za kratko vrijeme, izvadi iz vrtloga i teškoća današnjice. Njezin cilj je, ukratko, da vas, dragi čitatelju, odvede u zlatnu prošlost, u kojoj se živjelo zato da se uživa život, a ne da se stječu i gomilaju milijuni, položaji i medalje…
Vjerujem da će ova legenda i vas, dragi čitatelju, liječiti od teške bolesti današnjice, brzine, vratolomije i briga, kao što je i mene izliječila od djetinje melankolije…
Dakle: zastor se diže.”
Ulomak iz romana Legenda o Ali-paši
