Godišnjica rođenja Zaima Topčića
Zaim Topčić, bošnjački i bosanskohercegovački pripovjedač, romansijer, putopisac i dramski pisac, rođen je na današnji dan 28. februara 1920. godine u Glamoču. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, obnašao je funkciju generalnog sekretara tadašnjeg Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (sadašnjeg Društva pisaca Bosne i Hercegovine). Godišnju nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine dobio je dva puta – za romane Grumen sunca (1958) i Crni snjegovi (1962). Autor je i sljedećih djela: Nad bezdanom (1952), U susret danu (1955), Panorama našeg vremena (1958), More među jablanima (1966), Bedemi (1969), Zemlja heretika (1972), Dobijeni svijet (1979), Ljudolovka Jasenovac (1985), Valter, Matoš (1991). Godine 1943. bio je zarobljen u koncentracijskom logoru Jasenovac, čije je strahote opisao u knjizi novela Nad bezdanom te u romanima Grumen sunca i Ljudolovka Jasenovac.
O književnome opusu ovog bez razloga marginaliziranog književnika pisao je Džemaludin Alić u studiji Traganja i umjetnička ostvarenja Zaima Topčića: “Ovaj pisac neprestano je pokušavao spoznati biće koje se bori za ljudsko dostojanstvo, a to će imati samo ako je slobodno, ako ga nose ideali, ako vjeruje u pobjedu nad mrakom, fašizmom, ili bilo kojim drugim oblikom onečovječenja čovjeka. (…) Djelo Zaima Topčića je obimno i razgranato. Osnovne njegove značajke su realistički pristup materiji, racionalna organizacija strukture romana, estetsko usklađivanje ideja i primarnih stvaralačkih iskustava, u cilju stvaranja jednog boljeg, humanijeg svijeta.”
Većinu života proveo je u Sarajevu, gdje je i preminuo 15. jula. 1990. godine.