Na današnji dan rođen Hasan Kikić, pisac bosanske povijesne i socijalno-kulturne kompleksnosti

 Na današnji dan rođen Hasan Kikić, pisac bosanske povijesne i socijalno-kulturne kompleksnosti

Hasan Kikić, bošnjački i bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, pjesnik i kulturni djelatnik, rođen je na današnji dan 20. augusta 1905. godine u Gradačcu. Autor je novelističkog ciklusa Provincija u pozadini (1935), romana Ho-ruk (1936) i Bukve (1938), zbirki pripovijetki Lole i hrsuzi (1947), Zgode o nasušnom hljebu (1949), Carska goveda (1952) i Dedija (1953).

 

Rodna kuća Hasana Kikića u Gradačcu (Ahmed Muradbegović i Hasan Kikić rođeni su u istoj mahali Bukva)

 

Kikićevi su iz okolice Gradačca, iz onih istih sela koje je Kikić s toliko lirske snage opisao u svojim djelima. Prve radosti i tuge i prva dječačka iskustva djelio je s devetero braće i sestara, a pod brižnim okom majke Munire i oca Hasana. Kikić je, kako je sam govorio, sjeo u klupu u petoj godini života. Familijarizirao se sa školom ne samo preko đačkih klupa već i očevim prisustvom u školskim prostorijama. Savjeti, podsticaji, razgovori s ocem raspaljivali su bez ikakve sumnje maštu mladog Kikića, koji je već psihološki antipicirao i utabanjavao put prema budućoj profesiji. Prvi svjetski rat, koji je Kikića zatekao u školskoj klupi, ostavio je duboke tragove u njegovom duhovnom i inelektualnom razvoju. S bolnim spoznajama mračnih strana ratne stvarnosti on završava osnovno školovanje 1918. godine. Kikić je nastavio školovanje, prvo u Višoj đačkoj školi u Derventi (od 1919. do 1923), a potom i Učiteljskoj školi također u Derventi koju upisuje 1923. godine. Tu uređuje časopis Fenjer, u kome je objavio i svoje prve literarne radove. Pred kraj školovanja isključen je iz škole zbog organiziranja đačkog štrajka, nakon čega odlazi kod daidže u Sombor. U tom periodu Kikić piše i objavljuje svoje prve poetske radove i u isto vrijeme završava Učiteljsku školu u Zagrebu 1926. godine. Služi vojsku 1926/1927. u Sarajevu, potom radi kao učitelj u Hajdarovićima kod Zavidovića, Rogatici, nakratko i Ustiprači.

Od 1927. godine Kikić uz pjesme objavljuje i pripovijetke u brojnim časopisima u Sarajevu (Pregled, Gajret, Novi Behar), Zagrebu (Vijenac, Književna revija), Beogradu (Nova literatura), Subotici (Književni server) i dr. Učestvuje svojim radovima i u almanasima: Sa strana zamagljenih (1928) i Knjiga drugova (1929). Aktivno se uključuje u književni život Bosne i Hercegovine publicističkim i književnokritičkim tekstovima prepoznatljivim po polemičkom tonu koji često prelazi u paskvilu. Ulazi u oštre sukobe s piscima desne orijentacije i uključuje u vatrene rasprave o ulozi književnosti u društvu na književnoj ljevici pristajući uz stavove Miroslava Krleže.

Kikić se 1932. godine ženi Ankom Jovanović iz bogate pravoslavne činovničke porodice u Rogatici. Brak ne nailazi na odobravanje i Kikić je na vlastiti zahtjev premješten u Hrvatsku, prvo u Gornji Sjeničak kod Vrginmosta, a od 1936. godine radi kao učitelj i upravitelj osnovne škole u Pisarevini. Blizina Zagreba daje mogućnost Kikiću da dođe u kontakt s krugom hrvatskih pisaca i intelektualaca, Miroslavom Krležom, Krstom Hegedušićem, Augustom Cesarecom. Objavljuje u više hrvatskih časopisa: Savremena stvarnost, Hrvatska revija, Hrvatsko kolo, Pečat. Ali, bez obzira na mjesto objavljivanja njegovih radova, cjelina njegovog književnog opusa okrenuta je pitanjima Bosne i njenog historijskog i socijalno-kulturnog kompleksa.

Ovaj period obilježen je njegovim plodnim književnim stvaralaštvom. Kikić uobličuje i objavljuje još u Bosni započete literarne projekte: antiratni ciklus proza Provincija u pozadini (1935), roman iz života šumskih radnika u austrougarskom periodu Ho-ruk (1936) i roman iz međuratnog života bosanskog sela Bukve (1938). Od 1934. godine vanredno je studirao pravo u Beogradu i završio ga 1938. godine.

S grupom bošnjačkih intelektualaca u Zagrebu 1937. godine pokreće časopis simboličkog naziva Putokaz. Časopis osnovnu pažnju posvećuje pitanjima bošnjačke populacije u kontekstu složenih društveno-političkih i kulturnih previranja međuratne Bosne. Na njegovim stranicama Kikić objavljuje veliki broj radova različitih žanrova, a preko časopisa on se zbližuje sa Skenderom Kulenovićem, Safetom Krupićem – koji su i suosnivači časopisa – i drugim bošnjačkim intelektualcima. Pored ove dvojice bliskih Kikićevih saradnika i prijatelja, u časopisu su objavljivali i Zijo Dizdarević, Rasim Filipović, Salih Alić, Rizo Ramić i dr. Časopis je izlazio uz velike poteškoće, bilo zbog cenzure ili zbog nedostatka sredstava, i ugasio se 1939. godine. Može se kazati da je Putokaz posljednje značajnije Kikićevo djelo, poslije kojeg se on malo oglašavao. Zapošljava se 1940. godine kao pravni referent u Prosvjetnom odjeljenju Hrvatske. Početkom rata 1941. godine angažiran je u jugoslovenskoj vojsci, a kad se ova raspala, mobiliziran je u domobrane u Sanskom Mostu. Odatle ilegalno pomaže sanitetskim materijalom partizane u Bosanskoj krajini, da bi 1942. godine i sam prebjegao na teritoriju pod kontrolom NOP-a.

Kikić nije umro prirodnom smrću. Ubijen je. Svirepo. Iz četničke zasjede 6. maja 1942. godine kao komesar Prvog krajiškog bataljona na planini Čemernici.

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.