France Prešern: „Memento mori“

Trajnost života našega je kratka,

koliko poznatih zasu već lopata,

dan-noć su groba otvorena vrata,

al’ taj dan kalendar ne predskaza!

Od smrti ne spašava koža glatka,

od nje nas ne otkupe hrpe zlata;

niti otkloni tog lopova života

bučna radnost, pjesnika pjesma slatka.

Neka zna ko taštinu voli svijeta,

i leti od veselja do veselja,

da svakog dana smrti zrije žetva.

I da će onaj kom’ se pjesma ori,

u mrtvačkome ruhu pred kraj dana

ćutke zagrmjeti: „Memento mori!“

Sonet je pod naslovom Smrt objavljen u trećoj svesci Kranjske pčelice 1832. godine.

IZVOR: France Prešern, Sonetni vijenac i druge pjesme, Veselin Masleša, Sarajevo, 1985, str. 41.