ALAUDDIN SABIT: Junački je ovo Bajram, slavni pir je danas

Načisto sam, jer ne mogu ni posumnjati da nije Bosna prije preporoda dala turskoj lijepoj knjizi najoriginalnijeg pjesnika, a taj se pjesnik punim imenom zove Alauddin Sabit. Rodom je iz Užica, koje su, kako smo prije čuli, sve do oslobođenja Srbije, odvajkada pripadale Bosanskom vilajetu, a član je jedne plemenite bosanske porodice. O njegovim mladim danima znamo samo toliko da je učio pred muderisom Halil-efendijom u domovini, a po tome došao u Carigrad i stupio u svitu Sejjidi-zade Mehmed-paše, koji je u ona vremena slovio kao mecena pjesnika i književnika. Paša ga je jako volio i mnogo družio s njime. Pašinim zauzimanjem 1089. (1678.) postao je mulazim kod Ebu Seid-zade Fejzullah-efendije. Redovito je prošao propisani red medresa i dotjerao do erbeina. Međutijem umre paša, a Sabit ostane bez zaštite prepušten sam sebi. Videći da će bez protekcije dugo čekati dok dobije profesuru na kojoj medresi, odluči se pa pređe u kadije. Služio je u Čorlili, Burgasu i Janji, živeći u nadi da će i za njega jednom nastati sretni dani. I nada mu se ispuni. Kad spomenuti profesor Fejzullah-efendi 1102. (1690.) postade šejhul-islam i Sabitu se sreća nasmija. Odmah dobije muftiluk u Tekfurtagu i ujedno izvanju profesuru na medresi Rustem-paše Skradinca s 50 jaspri dnevnice. Dvije godine kasnije postao je nutarnji profesor na istoj medresi, a 1109. (1697.) data mu je s berivima na Sahnu. Tu je mirno i zadovoljno živeći probavio punih deset godina, dok ga početkom muharema 1112. (1700.) ne iznenadi vijest da je imenovan na Bosnu za vrhovnog sudiju. Nakon četiri godine premješten je u istom svojstvu u Konju, a odatle 1119. (1707.) u Dijaribekir, gdje je 2. šabana 1124. (1712.) umro od šećerne bolesti. (Safvet-beg Bašagić)
 ALAUDDIN SABIT: Junački je ovo Bajram, slavni pir je danas

Kad ajete iz Kur’ana o boju razjasni,
Onda reče vojnicima ovaj govor krasni:

“Vitezovi, počujte me da vam kažem jasno –
Na crnu ste zemlju došli da pomrete časno.
Nit je ovaj svijet vječan ni naklonost Neba,
Il gazija ili šehit svakom biti treba.
Kad ćemo još dočekati ‘vaki Bajram jedan?
– Ko pogine, biće šehit, ko ostane sretan.
Čujte, braćo, znamenit je dan današnji za nas,
Junački je ovo Bajram, slavni pir je danas.
Gazije će časno ime u narodu steći,
A šehiti u rajske će đulistane preći.”

Kad u vojsci vriska nasta, strese se od zora
Na površju zemaljskome devet slavnih gora.
Ta krvava suza kamen u rubin pretvara.
I crvene šekajike po poljima stvara.

 

Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Bošnjačka književnost u 100 knjiga, BZK “Preporod”, Sarajevo, 2007.

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.