Abdulah Sidran: „Planeta Sarajevo“

(Uz Šubertov gudački kvartet „Smrt i djevojka“)

Poslušajte

kako diše

Planeta – Sarajevo.

Poslušajte

kako plače Djevojka:

„Smrti, nemoj me uzeti!“

Koliko smo puta

plačući

kazivali

naše žarke molitve za mir?

Ne haje Smrt za djevojačkom suzom,

ne haje Smrt za ljudskom molitvnom.

Poslušajte

kako diše

Planeta Sarajevo.

Pogledajte

kako cvate

Planeta Sarajevo!

Čujete li

kako njenim žilama

krv neumitno kola?

Ljudi, eno, idu –

popravljaju zube.

Ljudi, eno, idu –

djecu vode na šišanje.

Eno, ljudi idu –

kupuju novine.

Onaj, vidi,

uzgaja golubove!

Onaj, pogledaj

ne može da živi –

bez ukrštenih riječi.

Vidi

kako ljudi idu

zaneseni poslom!

Kako su samo

prekonoć ostarjeli!

Od čeg su se, tako naglo,

svi odreda – proljepšali?

Na Planeti Sarajevo,

vidio sam čovjeka –

puši lulu – i žuri!

Vidio sam,

na Planeti Sarajevo,

jedan čovjek jede – i plače!

Vidio sam djevojčicu,

na Planeti Sarajevo,

u parku kojeg nema,

bere cvijeće kojeg – nema!

Smrt je temeljan kosac,

zaludna je suza djevojačka,

uzaman je svaka

molitva za mir!

U svemiru

– ime mu je Bosna –

djevojčica jedna,

rukom koje nema,

bere cvijeće kojeg nema!

IZVOR: Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, BZK „Preporod“, Sarajevo, 1999, str. 27–29.