Abdulah Sidran, “Bašeskija”

 Abdulah Sidran, “Bašeskija”

BAŠESKIJA

Jutros je, usred ljeta, snijeg pao, težak
i mokar. Plaču zaprepaštene bašte. Bilježim to
i šutim, jer svikao sam na čuda. Vidim, kroz okna
dućanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo
će stići, Bože, Koji sve znaš? Ne hulim, samoću
sam ovu primio dar, ne kaznu, ко premoć,
                                                                                nipošto
užas. Stići će, znam, odjutra, ljudi neki. Morao
je i noćas neko umrijeti. Duša je moja spremna, ко
kalem i papir predamnom. Šutnja i čama. Koga Si,
noćas, otrgnuo gradu? Čije ćemo ime pominjati
jutrom, uz duhan i kahvu, narednih dana? Treba
biti mudar, neka se strava čekanja na licu
ne očituje. Jer, dugo je trebalo dok shvatih:
ovo je grad u kom sve bolesti zarazne su. Širi se
ljubav ко žutica i kuga. I mržnja se jednako koti.
Nisam li, možda, odviše sam? Nije to dobro,
toliko sam svikao na samoću. Mislim li pravo,
                                                                                Bože?
Tako je nekoć (i to stoji zapisano), crvena
kiša lila ponad grada, pometnja i strah rasli
ко korov. A malo je zdravih u gradu duša. I pravo
je što je tako. Jer, bolest otkud– jasno mi je,
al otkuda zdravije? Je li, Bože, zbilja,
otkuda zdravlje? Pitaju li to ovi ljudi oko mene
(što isto ih primam, znajući da ni dva nisu ista,
ni pred Tvojim,, ni pred mojim licem), pitaju li?
I znaju li da ih motrim? Kako bi im samo srca
uzdrhtala ove redove da vide! Griješim li
prema sebi, tek tada sam drugima prav. Prema
njima griješim li, pravdu prema sebi ispunjam.
Šta je onda istina, reci mi, Bože moj? Moli Te
skromni Mula-Mustafa, što druge želje nema već
tiho da bude, i još tiše ode, kad dođe čas.

Abdulah Sidran, pjesnik, prozaik, filmski scenarist, član Akademije nauka i umjetnosti BiH, rođenje u Sara­jevu 1944. godine. Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohađao u Sarajevu. Uređivao je omladinske listove i časopise, predavačke tribine, itd. Do aprila 1992., kad je počela agresija na BiH, na sarajevskoj TV BiH bio je uposlen kao “vodeći dramaturg”. U knji­ževnosti se javio sredinom šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika, koju često nazivaju “šezdesetosmaškom”. Važnije knjige: Šahbaza, poezija (Sarajevo, 1910.), Potukač, pripovijetke (Zagreb, 1971.), Kost i meso, poezija (Sarajevo, 1976.), Sara­jevska zbirka, poezija (Sarajevo, 1979.), Prepoznavanje prirode i društva, proza (Sarajevo, 1982.), Sjećaš li se Dolly Bell, roman (Sarajevo, 1982.), Bolest od duše, poe­zija (Nikšić, 1988.), Otac na službenom putu i drugi filmski scenariji (Sarajevo, 1991.), Sarajevski tabut, poe­zija (Sarajevo, 1993.), Zašto tone Venecija, poezija (Sa­rajevo, 1996.), Zdravo, Bosno, stižem iz Sarajeva, pu­topisi i zapisi iz godina rata (Tuzla, 1996.). U “Maslešinu” izdanju (Sarajevo, 1982.) napravljen je izbor Sidranove poezije pod nazivom Pjesme, u redakciji i s predgovorom Stevana Tontića. Sarajevska zbirka štampana je u ediciji “Muslimanska književnost u 25 knjiga”, objavljena u “Svjetlosti” 1991. Sidran je dobitnik naj­ značajnijih književnih nagrada: Šestoaprilska nagrada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada “Svjetlosti”, Zmajeva nagrada, pre­stižna “Nagrada slobode” francuskoga PEN-centra za stihozbirku Sarajevski tabut, te nagrada “Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo” za italijansko, dvojezično izdanje ove knjige pjesama i dr. Izbori Sidranove poezije prevođeni su i objavljivani na njemačkome, francuskome, italijanskome, švedskome, engleskome, španskome, turskome. Sidran je i kao filmski autor dobitnik brojnih nagrada i priznanja. I, bez obzira što je u javnosti prvenstveno ostao poznat upravo po svojim filmskim scenarijima, Abdulah Sidran je prije i poslije svega bio i ostao pjesnik.

Hadžem Hajdarević

U: Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, BZK “Preporod”, Sarajevo, 1999.

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.