Živjeti svrhu: Večer prijatelja Fondacije Bećirević
Piše: Sanela Bešić Mujanović
Da čovjek uči dok je živ osvjedočili smo se 17. dana nove 2026. godine u Domu Islahijeta u Brčkom. Fondacija Bećirević koja u Brčkom djeluje od 2017. godine upriličila je “Večer prijatelja Fondacije”. Svako ko je mogao da se poveže sa sobom, mogao se povezati i s Univerzumom i postaviti pitanje vlastite životne svrhe, posebno u vremenu u kojem živimo, a vrijeme u kojem živimo vrijeme je paralelnih stvarnosti i vječnog pitanja: “Biti ili ne biti?”
Fondacija Bećirević, na čelu sa predsjednicom Jasminom Fazlić – ženom koja ima mnoge uloge u privatnom i društvenom životu, a za ovu priliku aktivisticom, humanitarkom – potvrdila je da je bitisanje imperativ čovječanstva. Iako svako od nas traga za vlastitom svrhom i kreće se vlastitim kolosijekom, ipak se ti kolosijeci nekada moraju ukrstiti i pretvoriti u jedan. Zajednički. Nadosobni. A kad je takav, on traži drugog, pa i drugačijeg.
U Akademskoj 2025/26. godini 19 stipendista ove Fondacije nastavit će put osobnog razvoja na različitim univerzitetima. Usvajat će nova znanja, razvijati vještine, upoznavati druge i drugačije, kao što je to, između ostalih, radio i Miralem Salihović, Brčak s mjestom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što je završio studij njemačkog jezika i književnosti, Mire se otisnuo preko bare i ostvario na polju informacionih tehnologija. Jedan od najuspješnijih Bosanaca u svijetu ove noći nam se javio putem video linka istaknuvši važnost finansijske i mentorske potpore mladim ljudima što i sam čini u radu Fondacije bosanskohercegovačke budućnosti.
Rad Fondacije svakako je emocionalno obojen. Ništa kvalitetno ne možemo raditi i uraditi bez ljubavi, tog snažnog osjećaja zadovoljavanja potreba koji traži bliskost. Koliko se s ljubavlju radi u Fondaciji čujemo od predsjednice koja nas u svom izlaganju obavještava o uređenju hortikulture i obnavljanju betonskih podloga u avliji Bećirevića; o obnavljanju računarske opreme u učionicama i kancelarijama; o ugradnji klima uređaja koji će rashladiti, ali i utopliti prostor; donaciji peleta, knjiga i stručne literature; o radu volontera. Neke od tih ljudi, čija imena predsjednica navodi, poznajem, neke ne, neki žele da ostanu anonimni. Ono što je svima zajedničko jeste – Moje je samo ono što dam. Hvala im što ovaj svijet čine ljepšim, sigurnijim, boljim, jačim.
I šta bi bila jedna bosanskohercegovačka večer bez dobre pjesme? Članice Mješovitog hora BZK “Preporod” Lejla Malkić, Nejla Bečić, Jasmina Pekić uz muzičku pratnju profesora Fikreta Piskavice (harmonika) i Damira Dizdarevića (gitara) dali su poseban štih ovoj večeri. Pratim te mlade ženske osobe od njihovih početaka. Muzička naobrazba, posvećenost i ljubav učinile su ih, već sad, umjetnicama koje smo imali sreću upoznati za svog kratkog života. Naša mlada pravnica i umjetnica Medina Zahirović koja je otvorila i zatvorila večer donoseći stihove Enesa Kiševića* postavila nam je zadatak vlastitog preispitivanja: “Ne žalite za mnom. Žalite za mojim neznanjem.”
Kazah na početku: Čovjek uči dok je živ. Protekle večeri naučila sam mnogo o sebi i drugima. Potvrdila sam neka saznanja o svijetu i nama u tom svijetu, o vrijednostima u koje nema sumnje i koje su vječne, ma koliko se dnevnopolitička stvarnost tome odupirala. Nadam se da nećemo prestati ulagati u obrazovanje jer ono je najmoćnije oružje koje možemo upotrijebiti da bismo mijenjali svijet (Mandela), dodajem, nabolje.
