120. godišnjica smrti Ivana Franje Jukića
Ivan Franjo Jukić rođen je u Banjaluci 8.7.1818.godine. Gimnaziju je pohađao u franjevačkom samostanu u Fojnici. Filozofiju je studirao u Zagrebu, a teologiju u mađarskom Veszpremu i Dubrovniku. Kao student susreo se sa idejama „Ilirskog pokreta“ koje će braniti i zastupati cijeli život.
Bio je narodni prosvjetitelj, pisac, naučnik, publicist i „političar“. Zalagao se za otvaranje škola, skupljao narodne pjesme Bosne i zaslužan je za izdavanje prvog bosanskog časopisa pod imenom „Bosanski prijatelj“.
Veliku borbu je vodio za ostvarenje većih prava bosanskih kršćana. Jukić je dosta nade polagao u dolazak Omer-paše Latasa u Bosnu, koji je trebao gušiti pobune i omogućiti sprovođenje reformi u Bosni. Prijateljstvo između Jukića i Omer-paše je prekinuto kada je Jukić odlučio da pošalje tekst “Želje i molbe bosanskih krstjana” direktno u Carigrad što je Latas iskoristio i 1852 godne prognao Jukića iz Bosne.
Jukiću je bio spriječen povratak u Bosnu, pa je boravio u blizini Đakova, kao prognanik iz sopstvene zemlje često je znao sa onu stranu Save sjediti na njezinoj obali i tužno s nostalgijom gledati u svoju Bosnu.
Teško bolestan odlazi u Beč, gdje i umire 20.5.1857. godine. Sahranjen je u grobnicu sirotinjskog dijela groblja St. Marxer Friedhof, istu onu u koju je 66 godina ranije Wolfgang Amadeus Mozart. Pri preuređivanju susjedne skupne grobnice oznaka Jukićeva groba je zagubljena, pa su mu kao nadomjestak franjevci postavili spomen-ploču.
Jukićev život je tragična priča o čovjeku, koji je ljubio svoju vjeru, narod i zemlju Bosnu. Sva svoja djela je potpisivao pseudonimom „Slavoljub Bošnjak“, čime je isticao svoju bezgraničnu ljubav prema Bosni i svoje bošnjaštvo. To pokazuju i ove riječi upućene bosanskom rodu:
„Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas… Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost istine izvedemo.“
