riječi su mi ponekad tanahne poput tragova galebova na žalu. Ogrlica, pijani praporac za tvoje ruke nježne poput grožđa. Gledam te svoje daleke riječi. Iako moje, one su ponajviše tvoje. Poput bržljana penju se u moju drevnu bol. Penju se tako po vlažnim zidovima. Zbog tebe se zbiva ta krvava igra. One bježe […]Pročitaj više
