Skender Kulenović: „Nad mrtvom majkom svojom”

Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda

ispod kapaka mrtvih: usnom što stid ti je stinu

nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda,

i zapamti ih vjerno u svakom svom vinu.

Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,

da vidiš kako se ona sahranjivala u te,

da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima

kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.

Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere

taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,

i humku što raste kao grijeh – obiluje tugom krina.

Ne miči nikud, jer korak – korak je zaborava,

stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.

Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.

IZVOR: Skender Kulenović, Pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1983, str. 185.