Predavanje o banu Kulinu: Pogled u prošlost Bosne kroz izlaganje prof. dr. Emira O. Filipovića

U sali doma Islahijeta u Brčkom 29. augusta Bošnjačka zajednica kulture – Brčko distrikt Bosne i Hercegovine upriličila je predavanje povodom obilježavanja godišnjice nastanka Povelje Kulina bana – dokumenta koji se ubraja među najvažnije spomenike bosanske državnosti, srednjovjekovne diplomatije i pismenosti. Gost predavač bio je prof. dr. Emir O. Filipović, historičar i profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Moderator programa Ervin Delić podsjetio je da Bošnjačka zajednica kulture – Brčko distrikt Bosne i Hercegovine tradicionalno kraj augusta posvećuje obilježavanju jednog od ključnih perioda bosanske historije – vladavine bana Kulina.

“Historiografija ga često označava kao začetnika političke stabilnosti, ekonomskog napretka i međunarodnog priznanja bosanske države”, kazao je Delić. “Povelja Kulina bana, nastala 29. augusta 1189. godine i upućena dubrovačkim trgovcima, je ne samo prvi sačuvani pisani trag bosanske državnosti već i svjedočanstvo o političkim i gospodarskim prilikama srednjovjekovne Bosne”, dodao je Delić.

“Upravo je zbog toga Bošnjačka zajednica kulture 2019. godine utemeljila Dan bosanske pismenosti, želeći da ovaj dokument i datum podsjećaju na važnost historijske svijesti, pismenosti i kulturnog naslijeđa našeg naroda”, zaključio je domaćin večeri.

U uvodnoj riječi profesor Filipović je naglasio kako svojim predavanjem želi “osvježiti” pristup obilježavanju ovoga datuma.

“Želim da ne govorimo samo o Povelji kao izoliranom dokumentu, već da pogledamo širu sliku: druge dokumente i izvore iz tog vremena koji nam mogu pomoći da sklopimo nešto kompleksniju, širu, kvalitetniju i zoštreniju sliku vladavine bana Kulina i Bosne njegovog vremena”, kazao je Filipović, dodavši da osim Povelje postoji i nekolicina drugih materijalnih dokaza o vladavini Kulina bana.

Filipović je podsjetio da se Bosna u historijskim dokumentima prvi put spominje sredinom 10. stoljeća kao mala oblast te da tek vremenom prerasta u političku jedinicu čiji vladari postupno šire svoju vlast.

“Pretpostavljamo da je taj prostor mogao obuhvatati otprilike ono što nazivamo jezgrom zemlje Bosne, to je Sarajevsko-zenička kotlina. Ona je suštinski prostor koji se razvio oko istoimenog naselja, dakle naselja kod rijeke Bosne. To je današnje Visoko”, istakao je Filipović.

“Morate voditi računa da je Bosna i naseljeno mjesto, i župa, i zemlja Bosna i da je bosanski vladar, zapravo, vladar zemlje Bosne, a kada je proširio svoju vlast na susjedne zemlje, onda imamo i četvrtu razinu, to je pojam države Bosne.”

Ban Kulin se, kako je kazao Filipović, prvi put spominje 1180. godine u pismu papinskog legata Teobalda. Prema njegovim riječima, ovo pismo pokazuje da je Kulin već tada vladao Bosnom.

“On se njemu ne obraća kao da je ban Kulin tek preuzeo vlast, nego je on plemeniti i moćni muž ban Kulin, ban Bosne”, dodao je Filipović.

Osim pisma, Filipović je predstavio i druge važne materijalne spomenike o vladavini Kulina bana, kao što su Kulinova ploča i Natpis velikog sudije Gradiše, koji svjedoče o postojanju crkve i složene hijerarhije u tadašnjem “sudstvu”. Dodao je da se slika srednjovjekovne Bosne, pa i perioda Kulinove vladavine dobijala godinama istraživanja i na osnovu niza radova istraživača koji su i pored eventualno neobjektivne interpretacije historije ostavljali određeni vrijedan materijal za dalje tumačenje i kritičku analizu.

“Možda mislite da se historija Bosne nije istraživala, da je bila prešućivana. Ja imam sasvim suprotan stav – o prošlosti Bosne itekako je pisano i istraživano. Na nama je da čitamo, kritički pristupamo i izvučemo ono što je važno, a ne da selektivno biramo ono što nam ide u prilog”, pojasnio je Filipović.

“Nije svaki autor imao političku agendu. Ponekad su tekstovi jednostavno odraz duha vremena u kojem su nastali.”

U raspravi koja je uslijedila nakon predavanja posebna pažnja posvećena je jeziku Povelje Kulina bana, koja je pisana na latinskom i na slavenskom jeziku latinicom i ćirilicom.

“Ćirilica je naslijeđe srednjovjekovne Bosne”, istakao je Filipović, “ali se kasnije stvorio dojam da je to isključivo srpsko pismo. U stvarnosti, to je pismo kojim je pisana i Povelja Kulina bana, kao i mnogi drugi dokumenti tog vremena.”

Govoreći o jezičnim raspravama, kazao je: “Ako kažemo da je Povelja pisana bosanskim jezikom, neko ko govori srpskim ili hrvatskim može tvrditi da je pisana njihovim jezikom. Najpoštenije bi bilo reći da je pisana slavenskim jezikom iz kojeg su se kasnije razvili svi ovi jezici”, da prošlost ne smijemo opterećivati današnjim nacionalnim pitanjima.

“Ban Kulin je ban Bosne, a Bosna je bila realnost i stvarnost o kojoj se znalo širom Evrope. Što više potenciramo neke stvari, kao da im time oduzimamo suštinski značaj. Treba nam znanje, a ne mitologizacija prošlosti”, rekao je Filipović, jer trebamo rasteretiti vlastiti pogled na prošlost kao na “repozitorij materijala za dokazivanje nečega što je u današnjici”.

“Prošlost bismo trebali razumjeti kao protok vremena čije nam bolje poznavanje omogućuje da razumijemo kako smo došli u ovu situaciju u kojoj smo danas”, zaključio je.

Predavanje u Brčkom povodom obilježavanja godišnjice Povelje Kulina bana tako je ponudilo ne samo historijski pregled jednog važnog razdoblja nego i poziv na kritičko i objektivno promišljanje historije. Umjesto mitova i jednostranih interpretacija, prof. dr. Emir O. Filipović istakao je potrebu naučnog pristupa prošlosti kako bi se bolje razumjela historija Bosne.