“Moja će sreća biti u gledanju”: Godišnjica rođenja Zilhada Ključanina
Na današnji dan 5. marta 1960. godine u Trnovi kod Sanskog Mosta rođen je Zilhad Ključanin, bošnjački i bosanskohercegovački književnik. Završio je studij filozofije i sociologije Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku pohađao je poslijediplomski studij književnosti koji je nastavio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2000. godine. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2002. godine.
Poeziju, prozu, dramu, književnu kritiku, esejistiku i novinske tekstove piše od gimnazijskih dana. Autor je sljedećih naslova: Sehara (1985), Mlade pjesme(1987), San urednog čovjeka (1989), Pjesme nevinosti (1994), roman Šehid (1998) i drama Šehid (1999), Kad puknu pupoljci (2000), Nikad nisam bio u Bosni (2000), Četiri zlatne ptice (2002), Koliko je srce u mrava (2003), Sarajevska Hagada i druge priče (2006), Ti si moja P. (2007), Muholovac (2008), Male priče od životne važnosti (2009), Švedsko srce moje majke (2009), Dom Aurore Borealis (2010), Godina dana poezije (2010), Vikendica (2010), Smrt ima dijamantnu pesnicu i udara me njom u potiljak (2010), Galebovi (2011), Krtice (2012), Spas (2012), Čarobnjak vode (2012), Kultur Schok (2013), Šeherzadina djeca (2014), Lažne trudnice (2014). Priredio je Panoramu pobožne bošnjačke poezije XX stoljeća (2000).
Drama Šehid, napisana na uzoru istoimenog romana iz 1994. godine, premijerno je izvedena 7. decembra 1999. godine u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, u režiji Slobodana Stojanovića. Njegova djela prevođena su na više jezika, uključujući turski, francuski, engleski, španski, njemački, slovenski, makedonski i bugarski jezik. Uvršten je u sve novije antologije i preglede bošnjačke i bosanskohercegovačke poezije. Dobitnik je brojnih nagrada, a među kojim se izdvajaju sljedeće nagrade: Nagrada “Mak Dizdar” (1983 i 1985), Nagrada Književne omladine BiH za najbolju knjigu pisaca do 30 godina starosti (1987), Plaketa Unsko-sanskog kantona (1999), Nagrada “Bosanske riječi” za roman godine (2000), Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine (2000), Nagrada “Zija Dizdarević” (2002), Nagrada “Alija Isaković” (2008), Nagrada “Skender Kulenović” (2011), Nagrada BHR1 (2012), Nagrada Fondacije za izdavaštvo Federalnog ministarstva kulture i sporta (2010, 2011, 2012, 2014). Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Preminuo je 6. juna 2016. godine
MOJA JE SREĆA U GLEDANJU
neka miruju misli moje
moja je sreća u gledanju
dobro to reče mevlana
umoran od obrtanja riječi
osjećam se kao drvosječa
nakon valjanja balvana
da mislim nisam u stanju
i kada zadnji put sklopim oči
moja će sreća biti u gledanju
Sivice, 19. 6. 2010.
