Hamza Humo: „Osmijeh jeseni“

Sam sjedim u bašti pod crvenim šipkom.

O, bistra radosti prvih jesenjih dana,

Stojiš u bijelu ko čudni gospoda smiješak

I domahuješ mi kroz meku, sunčanu bajku

Bistrog dana i jesenjeg granja.

Sam ležim u bašti pod crvenim šipkom

I pružam za tobom moje tihe ruke.

O, zatvoriću se u kafeze moje!

Šapućem nečujno, a tvoj osmijeh titra.

U bistrom vazduhu kakve to čujem zvuke?

Je li to zvuk toploga ti smješka.

Ili šum krila u suncu leptira hitra?

IZVOR: Hamza Humo, Pjesme. Grozdanin kikot, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 115.