Poezija: Elnur Pamukčić

Poruka mjesecu

20. 8. 2024

Oh, mjeseče, puni, bijeli

Ti me sada ne veseliš

Koliko god svijetao bio

Nijesi me razveselio

Pola sefera nagovijestio

August s tobom završio

Lišće kreće sa te padat

Ne smijem duševno stradat

Osvjetljujući mračno nebo

Onoliko koliko ti da

Da ti Allah koliko On hoće

On jedini bira kakvoće

Zato ga molim da ne bude bola

Da mi ljeto ne odvedu kola

Kola nade i propalih dana

Što sam čeko da zaraste rana

Rana, što je vrijeme isprat hoće

Ali ponavljanje neće

Zato, mjeseče, osvijetli mi nebo

Pa mi budi lampa u mraku

Da ne bude da je sve za džaba

Da sam promašio vrata ka ahlaku

4.10.2025

Nisam ni jednu sliku sliko na Ugorima sad

Osim pjesničkih slika urezanih u bespuće moje duše

Dok lagani lahor kroz ravnicu hladnu puše

Mjesec nam je noćas zijaret činio

Lijepo me je usrećio

Drago mi je da sam ga vidio

Zatišje je prije kiše

Koja grijehe naše briše,

a kalem pravedni istinu piše.

Znaj, o draga moja,

da se trudim prikovati pogled za pod,

da ne iskvarim oči svoje i

da ne sagori ahlak moj.

Jer ako budem pustio da pogled luta

Uništit ću ono što nas čeka

Planove najbolje Allah pravi,

a vrijeme je kao prolazna rijeka

Elnur Pamukčić pohađa Gimnaziju “Meša Selimović” u Tuzli, gdje je završio i osnovno školovanje. U slobodno vrijeme bavi se izučavanjem raznih vjerskih i svjetovnih disciplina, između ostalog i poezijom. Poezija mu predstavlja sredstvo, a ne cilj, a to izražava u svojim stihovima. Pjesma Poruka mjesecu prva je duža pjesma koju ima sačuvanu i od tog datuma se aktivno bavi čitanjem i pisanjem poezije.