Godišnjica smrti Nade Đurevske – tihe a velike doajenke našeg glumišta
Na današnji dan, 13. septembra 2017. godine preminula je Nada Đurevska, tiha i blaga a u tome velika doajenka bosanskohercegovačkog glumišta. Smatrala je, kako je to jedanput kazala, da je govor božanska energija koja se ne treba uzalud rasipati, zbog čega nije puno govorila. Njenoj istančanoj glumi svjedočili smo gledajući film Igmanski marš, kao i predstave Duplo dno, Medeja, Izgubljeni sin, Hamlet, Hotel „Slobodan promet“, Izgubljeni sin, Paskvelija, Woyzeck i dr.
Rođena je 8. januara 1952. godine u Skoplju. U Sarajevo dolazi kao šestogodišnja djevojčica, a nakon što joj je otac doživio prometnu nesreću, u otežanim okolnostima ostaje sama s majkom. Nakon nekog vremena dobijaju stan, pa su imale i bolje uvjete za život. Đurevska je na pauzi u pozorištu znala pozvati taksi i otići kući jer joj je svekrva bila slijepa i nepokretna, zbog čega joj je trebala pomoć, a nakon toga se vraćala u pozorište. Voljela je duhovnu muziku i čitati knjige o biljkama, a priroda joj je davala snagu.
Prve glumačke korake napravila je u Kamernom teatru 55 i nakon toga nije prestajala nizati uspješne uloge u serijama, predstavama i filmu. Prva uloga koju je ostvarila bila je uloga Varje u Višnjiku Antona Pavloviča Čehova. U ratnim godinama je u predstavama Hasanaginica, Čekajući Godoa, Majka, U agoniji i Pješice igrala na sve tri scene sarajevskih kazališta. U Kamernom teatru 55 igrala je u predstavama Krenuli smo vođeni idejom, Sluškinja, Učene žene, Vjenčanje, Kategorički zahtjev, Maske, Bijeli brak, Nije čovjek ko ne umre. Nakon rata vrhunska ostvarenja postiže u predstavama Biće, biće, Derviš i smrt, Hanka, Hamlet, Legenda o Ali-paši, Tartuffe, Kraj igre, Partija remija, Višnjik, Sakati Billy, Sara Bernhardt, Suton, Prvi put s ocem na izbore, Roberto Zucco i Ženski turbo-folk bend. Kasnije prelazi u ansambl Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, a od brojnih uloga koje je ostvarila treba izdvojiti one u predstavama Medeja i Hasanaginica. Njezin partner na sceni najčešće je bio Zoran Bečić, a prema njenom sjećanju najbolje su sarađivali u predstavi Roman o Londonu. Režiser s kojim je najčešće sarađivala bio je Sulejman Kupusović za kojeg je govorila da je vodio račun o njoj kao o sestri.
Prvu filmsku ulogu ostvarila je 1978. godine u filmu Izvor, nakon kojeg su uslijedile uloge u filmu Okuka, Krojač za žene, Ćilim, Zajedno, Miris dunja, Nastojanje, Hasanaginica, Vatrogasac, Igmanski marš, Provincija u pozadini, Srebrna lisica, Od zlata jabuka, Moj brat Aleksa, Mliječni put, Kod amidže Idriza, Dobro uštimani mrtvaci, Nebo iznad krajolika, Grbavica, Jasmina, Odbrana i zaštita i Imena višnje.
Đurevska ni u početku karijere a ni kasnije nije odbijala nijedan glumački zadatak i vodila se teorijom da nema velikih uloga, ali ima malih glumaca. Neke od serija u kojima je glumila su Djetinjstvo mladosti, Priče iz fabrike, Ranjenik, Tale, Aleksa Šantić, Viza za budućnost, Žene s broja 13, Kućni ljubimci i Foliranti. Uloge je ostvarila u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj, makedonskoj i srpskoj kinematografiji. Dobitnica je nagrada SIZ-a Grada Sarajeva, Zlatne arene Filmskog festivala u Puli, Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra. Godine 2004., prilikom obilježavanja 30 godina umjetničkog rada Narodnog pozorišta Sarajevo, uručena joj je plaketa Grada Sarajeva. Dobitnica je i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva koja joj je uručena 2014. godine. Tom prilikom je najavila svoje povlačenje sa scene nakon 40 godina plodonosnog i začudnog rada.
