PREPORODOV KALENDAR: 14. JUNI

– 1645. U Engleskoj snage parlamentarista pod vodstvom Olivera Cromwella porazile su kod Nasebya rojaliste. Nakon izbijanja građanskog rata Cromwell je organizirao vojsku Parlamenta i znamenite konjaničke postrojbe, koje su odigrale odlučnu ulogu u pobjedi nad rojalistima kraj Marston Moora (1644) i Nasebyja (1645). Padom Oxforda (1646) završila je prva faza građanskog rata. Za pobune u vojsci, u kojoj su golemu većinu imali independenti, pristaše radikalne puritanske struje, Cromwell se priključio vojsci i ugušio 1647. pobunu levellera (»uravnjivača«), krajnjega lijevog krila independenata, koji su tražili pune demokratske slobode i prava za široke slojeve puka, a nakon toga porazio je koaliciju kralja, prezbiterijanaca i Škota kraj Prestona (1648). Potkraj 1648. prezbiterijanci su isključeni iz Parlamenta, a u siječnju 1649. Karlo I. osuđen je na smrt i smaknut, monarhija je bila ukinuta, a Engleska postala republika pod nazivom Commonwealth ili Free State.

– 1777. Kongres SAD-a prihvatio zastavu zvijezda i pruga kao zvanično državno znamenje.

– 1789. Engleski kapetan William Bligh stigao je na ostrvo Timor blizu Jave. Godine 1783–87. plovio u trgovačkoj mornarici. Brodom Bounty otplovio (1787) na Tahiti da prenese krušno drvo u Zapadnu Indiju. Na povratku se posada zbog njegove surovosti pobunila i ostavila ga na Pacifiku u čamcu s 18 odanih mu ljudi. Prevalio je više od 3600 morskih milja (5800 km) i nakon 47 dana zaustavio se na ostrvu Timoru. U ratnoj mornarici do 1805., kada je postao guverner Novoga Južnog Walesa, odakle je protjeran za pobune (tzv. Rumski puč) 1808. Viceadmiral od 1814. O pobuni na Bountyju snimljeno je nekoliko filmova.

– 1811. Rođena američka književnica Harriet Elizabeth Beecher Stowe. Njezin otac, braća i jedan sin bili su kalvinistički svećenici. Obrazovala se u privatnim školama. Preselivši se 1832. u Cincinnati, zasnovala je obitelj, započela pisati religioznu i didaktičku prozu i upoznala ropstvo. U abolicionističkim novinama počela je 1851. u nastavcima objavljivati roman “Čiča Tomina koliba” (kao knjiga objavljen 1852). Roman, u kojem se opisuje pogubno djelovanje ropstva kao sistema na svakoga čovjeka, imao je golem društveni utjecaj: osvijestio je u američkom društvu predodžbu o crncu kao ljudskom biću, a »mala je gospođa pokrenula i građanski rat« (navodne riječi A. Lincolna). Doživio je ubrzo i svjetski uspjeh te mnogobrojna izdanja i obradbe.

– 1883. Umro Edward FitzGerald, engleski pisac i prevodilac. Nakon studija u Cambridgeu povukao se na svoj posjed u Woodbridgeu; bio je prijatelj W. M. Thackereya, A. Tennysona i Th. Carlylea. Nakon prvih objavljenih radova te prijevoda Calderóna (1853) posvetio se orijentalnim studijima i učenju perzijskoga. Proslavio se prijevodom “Rubaija Omara Hajama” (1859), perzijskoga pjesnika iz 12. vijeka.

– 1904. Umro Jovan Jovanović Zmaj, srpski pisac. Zmaj Jova ili Čika Jova, je jedan od najplodnijih pjesnika srpskog romantizma. Završio je pravo i medicinu, a uporedo sa tim je pokretao i uređivao brojne književne časopise. Pisao je lirske, satirične, političke i dječje pjesme.

– 1914. Međunarodni olimpijski odbor službeno predstavio olimpijsku zastavu s pet prstenova na 16. Olimpijskom kongresu.

-1920. Umro Max Weber, njemački sociolog, ekonomist i historičar. U savremenoj sociologiji i drugim društvenim znanostima Weber se smatra klasikom koji je dao ključne prinose kako u metodologiji istraživanja, tako i u teoriji društva. No najutjecajnija je njegova analiza utjecaja protestantskoga radnog etosa na kapitalizam u ranijoj i kasnijoj fazi, koja je kao koncept bila primjenjivana u proučavanju modernizacije i društvenih promjena i u nezapadnim društvima.

– 1928. Rođen Che Guevara, argentinski revolucionar. Diplomirao je medicinu 1953, no nakon sukoba s režimom J. Peróna napustio je Argentinu. Od 1956. s F. Castrom sudjelovao je u organiziranju gerilske borbe i rušenju režima F. Batiste na Kubi. Nakon zauzimanja vlasti 1959. bio je vodeća ličnost Castrove vlade, ravnatelj kubanske banke i ministar industrije. Nakon 1965. iščeznuo je iz kubanskoga političkog života. Neko je vrijeme proveo s kubanskim gerilcima u građanskom ratu u Kongu. U jesen 1966. tajno se prebacio u Boliviju, gdje je vodio gerilske snage u području Santa Cruza. Ondje je u oktobru 1967. zarobljen i potom smaknut. Već za života postao je legenda, a njegov revolucionarni pustolovni život s tragičnim krajem učinio ga je herojem i kultnom ličnošću generacije 1968, tj. studentske pobune na Zapadu.

– 1940. Na Eifellovom tornju se zavijorila nacistička zastava dok su Njemačke postrojbe ulazile u centar Pariza, čime je u osnovi završena bitka za Francusku.

– 1941. Predsjednik SAD-a Franklin Roosevelt naredio je zamrzavanje imovine Njemačke i Italije u Americi.

– 1943. U Bitki na Sutjesci u Drugom svjetskom ratu poginuo publicista, novinar i prevodilac Veselin Masleša. Studirao pravo u Zagrebu, političke i gospodarske znanosti u Frankfurtu na Majni i Parizu (1925–27), član KP Jugoslavije. Od 1928. objavljivao članke o političkim pitanjima te pisao studije o socijalnoj i revolucionarnoj povijesti pokreta (Mlada Bosna i Svetozar Marković, 1945). Nakon okupacije 1941. Masleša je sudjelovao u ustanku u Crnoj Gori; bio je član uredništva Borbe i Narodnog oslobođenja. Na I. zasjedanju AVNOJ-a 1942. bio je izabran u Izvršni odbor AVNOJ-a. Poginuo tijekom Bitke na Sutjesci.

– 1946. Umro škotski pronalazač John Logie Baird, koji je 1923. izveo prvi prenos TV slike, a 1928. prvi prekookeanski TV prenos između Londona i Hartsdale u SAD-u.

– 1962. U Parizu je osnovana Evropska organizacija za istraživanje svemira.

– 1966. Vatikan objavio aboliciju na Index zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum). Popis djela koje katolički vjernici po crkvenoj zabrani nisu smjeli čitati objavio je 1559. papa Pavao IV.

– 1968. Umro italijanski pjesnik Salvatore Quasimodo, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1959. Jedan je od najznačajnijih predstavnika hermetizma u pjesničkim djelima sugestivna i zatvorena izričaja.  Istaknuo se i kao prevoditelj klasičnih autora (Eshila, Sofokla, Euripida, Katula), a prevodio je također “Evanđelje po Ivanu”, djela W. Shakespearea, P. Nerude i dr.

– 1973. Srušila se Travnička sahat-kula u Gornjoj čaršiji. Travnička sahat-kula u Gornjoj čaršiji je podignuta uz Hadži Ali-begovu džamiju pa je Travnik jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. Pretpostavlja se da ju je sagradio Mehmed-paša Kukavica u 18. vijeku. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine donijela je odluku da se sahat-kula proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Sahat-kulu je 1817. godine obnovio Sulejman-paša Skopljak. Nakon velikog požara, 1856. godine oštećenu sahat-kulu temeljito je obnovio Hadži Ali-beg Hasanpašić. Kula se srušila14. juna 1973. godine, pa je u potpunosti rekonstruirana 1977. godine na osnovu projekta rekonstrukcije urađenom u tadašnjem Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Identična je onoj prvobitnoj u svim elementima osim kod debljine i vrste zida.

– 1986. Umro argentinski pisac Jorge Luis Borges. Pripovjedač, pjesnik i esejist, jedan od najsamosvojnijih autora savremene svjetske književnosti uopće. Odgojen u Buenos Airesu, u dvojezičnoj (englesko-španjolskoj) obiteljskoj sredini. Mladost proveo u Ženevi i u Španjolskoj, gdje je 1919–21. pripadao ultraistima, avangardističkoj skupini nazvanoj po časopisu Ultra. To iskustvo prenio je u Buenos Aires, gdje je ubrzo stvorio književni krug Florida i pokrenuo niz časopisa. Od 1925. surađivao je u svim važnim dnevnim listovima i časopisima u Argentini, najpoznatija je njegova suradnja s časopisom “Sur” Victorije Ocampo. Bio je ravnatelj Nacionalne biblioteke, ali je s te dužnosti smijenjen u doba J. Peróna. U četvrtom desetljeću života počeo je gubiti vid pa je vlastite tekstove morao govoriti u pero, odnosno ovisiti o čitačima. Ta mu je okolnost potpuno odredila način života, posvetio se vrlo neuobičajenoj, golemoj lektiri, intelektualnim promišljanjima i pisanju. Posjedovao je veliku, univerzalnu kulturu i u njoj uspostavio vlastiti sustav vrijednosti. Primio, između ostalih, najveću špansku nagradu za književnost “Cervantes” (1979). Njegova je proza bitno utjecala na svjetsku književnost druge polovice 20. vijeka.

– 1992.  “Živa lomača” u Višegradu, jedan od najstravičnijih srpskih ratnih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. U kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici 14. juna 1992. spaljeno je najmanje 59 žena, djece i staraca iz sela Koritnik, a u kući Mehe Aljića na Bikavcu 27. juna 1992. najmanje 60 civila bošnjačke nacionalnosti, mahom žena i djece. Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju u Pionirskoj ulici, imala je samo dva dana i u trenutku smrti nije imala ni ime. Ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnjih ratnih zločina koji su se desili tokom rata protiv Bosne i Hercegovine, ali i zločina koji su se dogodili na kraju dvadesetog stoljeća. Zločin poznat kao “živa lomača” dogodio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana. Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar. Suđenje se vodi pred Sudom BiH, a Šušnjar se tereti za učešće u ovom zločinu.

– 2000. Italijanske vlasti isporučile Turskoj Mehmeda Ali Agdžu nakon što ga je predsjednik Italije pomilovao. Agdža je zbog pokušaja atentata 1981. na papu Ivana Pavla Drugog proveo 19 godina u italijanskom zatvoru.

– 2005. Umro Carlo Maria Giulini, italijanski dirigent. Između 1945. i 1955. dirigirao simfonijskim i opernim priredbama u Italiji (S. Cecilia u Rimu, Bergamo, RAI i La Scala u Milanu, Maggio Musicale u Firenci), a potom pretežno u inozemstvu (festival u Edinburghu, Philharmonic Orchestra u Londonu, simfonijski orkestri u Chicagu, Beču, Los Angelesu i dr.). Jedan od najznačajnijih italijanskih i svjetskih dirigenata druge polovice 20. vijeka.