Povijesna građevina Konak – Vijećnica u Gračanici

Povijesna građevina Konak – Vijećnica u Gračanici, izgrađena je kao Konak 1887. godine, a u Vijećnicu je adaptirana 1891. godine. U Arhivu Bosne i Hercegovine nalazi se projektna dokumentacija adaptacije objekta iz Konaka u Vijećnicu. Objekat je premjerio i nacrtao Johan Kellner, a ovjerio Edmund Stix 1891. godine. Zgrada je bila vlasništvo bosanskohercegovačkog zemaljskog erara, a potom narodne imovine FNRJ. U njoj je danas smještena Općina Gračanica.

Iako je arhitekt nepoznat, ova zgrada je dobar primjer stila koji je u Bosni i Hercegovini usvojen za vrijeme austrougarskog perioda, i koji je kombinirao elemente klasičnog preporoda i pseudomaurskog manira, odnosno stil koji je kombinirao glavne moderne evropske stilove s regionalnim. Po postanku i metodama primjene dekorativnih i sekundarnih arhitektonskih elemenata sa originalnih muslimanskih spomenika, građenih uglavnom na sjeveru Afrike i u Španiji, pseudomaurski manir predstavlja romantičarsko nastojanje da se uvažavanjem lokalne tradicije građenja stvori poseban arhitektonski izraz. Sredstvo iskazivanja pseudomaurskog manira je samo ornamentika na fasadi, sa elementima iz regionalnih muslimanskih škola, najčešće iz arhitekture Magreba i Španije.

U osnovi objekat ima oblik slova „E“. Osa simetrije koja prolazi kroz ulazni portal i stubište dijeli objekat na dva dijela. Objekat ima podrum, prizemlje i sprat. Elementi pseudomaurskog manira na objektu Konaka – Vijećnice u Gračanici zastupljeni su na fasadama: dvoslojno bojena fasada, ulazni portal, prozori i reljefna bojena dekoracija, a u enterijeru elementi secesije. Dvoslojno bojenu fasadu karakteriše alternacija crvenih i žutih vodoravnih traka. Ulazni portal je najsnažniji arhitektonski elemenat sa odlikama pseudomaurskog manira na fasadi. Arhitektonski elementi koji su služili kao uzori za projektiranje tog portala susreću se i u fatimidskom i memlučkom razdoblju muslimanske arhitekture na sjeveru Afrike.