Husein S. Brkić – Preporod i njegov rad

Husein S. Brkić

PREPOROD I NJEGOV RAD

Kulturno-prosvjetni razvoj bosansko-hercegovačkih muslimana prošao je kroz dva odvojena perioda. Doba do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, u kome prevladava isključivo islamska kultura i prosvjeta, odvojeno je od zapadno-evropske kulturno-prosvjetne penetracije jednim 20-godišnjim zastojem. Ovaj zastoj ispoljava se u oštroj i svestranoj otpornosti Muslimana prema svemu što dolazi od okupatora koji je svojedobno dočekan sa puškom u ruci. Izdajom je dugo vremena smatrano slanje djece u škole koje je okupator otvarao. Vjerovalo se da će propasti šeriat ako mu izostanu čuvari – kadije koje svrše Šeriatsku sudačku školu, osnovanu od okupatora. Čak se radi toga i selilo u Tursku. Organizovani politički pokret Muslimana počeo je borbom za vjersko-prosvjetnu autonomiju, u čemu je odmah došlo do saradnje sa Srbima. U jeku te borbe došlo je, 1903. godine, do osnivanja kulturno-prosvjetnog društva Gajret. Vođstvo muslimanskog pokreta, težeći za objedinjavanjem svih snaga, uzelo je uskoro Gajret pod okrilje. To je bilo presudno, koliko za popularisanje Gajreta kao mlade kulturno-prosvjetne organizacije, toliko i još više i trajnije za njegovu političku orijentaciju koja je proizašla iz saradnje Srba i Muslimana u političkoj borbi protiv okupatorskog režima. Ovu orijentaciju Gajret je zadržao kroz čitavo vrijeme svoga djelovanja. Ostao je u borbenom stavu prema okupatoru čak i onda kad je vođstvo Muslimanske narodne organizacije, poslije aneksije Bosne i Hercegovine, okončavši uspješno borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju, počelo sklapati kompromise sa okupatorskim režimom. Gajret je tada nastavio svoj rad bez političkog zaleđa, orijentišući se prema idejama Mlade Bosne. Zato je 1914. godine Gajret, zajedno sa Prosvjetom i ostalim srpskim organizacijama, stavljen van zakona, a njegovi radnici i njegova omladina izloženi progonima.

U tom prvom periodu svoga djelovanja Gajret je ostvario dosta skroman kulturno-prosvjetni program. Rad se uglavnom sastojao u školovanju ograničenog broja srednjoškolske i univerzitetske omladine. Širi kulturno-prosvjetni zahvat Gajret nije bio u stanju da izvede u tom periodu. Ipak su se u prvom oslobodilačkom ratu pojavili rezultati Gajretova rada, jer je jedan dio njegove omladine i njegovih radnika aktivno učestvovao u borbi protiv zavojevača dok se drugi dio našao u kazamatima i koncentracionim logorima.

Obnavljanje Gajreta i njegove organizacije 1918. godine uslijedilo je kao tekovina pobjede nad zavojevačem. U perspektivama pobjednika, Gajret je nastavio ostvarivanje svoga ranijeg kulturno-prosvjetnog programa sa većim zamahom i većim uspjehom. Može se reći da je tada cjelokupna kulturno-prosvjetna djelatnost među Muslimanima uglavnom počivala na Gajretu. Vođstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije, nezadovoljno radom Gajreta i njegovom orijentacijom, pokušalo je da svojim političkim uticajem na mase, osnivajući Narodnu uzdanicu, ospori Gajretu vodeću kulturno-prosvjetnu ulogu među Muslimanima. Takmičenje između Gajreta i Narodne uzdanice nije se ipak osjetilo u masama nego samo u vođstvu ovih dviju organizacija. To je najbolji dokaz da nijedna od ovih organizacije nije dublje zašla u narodne mase. Oba su se društva uglavnom oslanjala na građanski elemenat, na inteligenciju, trgovce i privrednika iz grada, dok su radnici i seljaci ostali u većini van njihovih organizacija.

Narodna uzdanica ostvarivala je isti kulturno-prosvjetni program kao i Gajret, samo u manjem opsegu. Kao čedo jedne političke organizacije, ona je do kraja išla za svojim osnivačima, dok se nije konačno, u doba okupacije, potpu- no zaglibila i otišla u izdajnički tabor.

U utakmici sa Narodnom uzdanicom uspio je Gajret da zadrži kulturno-prosvjetno prvenstvo i da razvije vrlo živu Iikorisnu kulturno-prosvjetnu djelatnost u okviru svoga ranijeg programa. To se naročito manfestovalo prilikom proslave Gajretove 25-godišnjice 1928. godine, kada je održan u Sarajevu kongres Muslimana intelektualaca. Uz brojno učešće musilmanske inteligencije, na ovom kongresu su ozbiljno tretirani svi važniji problemi, kako opšti tako i specijalno muslimanski, date smjernice budućega rada Gajretova i udaren temelj jednom širokom kulturno-prosvjetnom program rada u narodu.

Greškom Gajretova vođstva koje se, i pored otpora uglednih Gajretovih radnika i prijatelja, orijentisalo prema režimu diktature, Gajret nije prešao na izvršenje programa koji je izradio pomenuti kongres, nego je nastavio rad na ostvarivanju svog ranijeg programa, bez dubljeg zahvata u narodne mase. Greške Gajretova vođstva odbile su od Gajreta naprednu muslimansku omladinu, naročito onu na univerzitetima. Nošena idejama najšire demokratije i puna borbenosti protiv svih antidemokratskih pojava u našem tadanjem javnom životu, ta omladina nije ni htjela ni mogla da traži u Gajretu uporište svoje borbe. Ipak, pred sami rat, Gajret je svojim poznatim stavom u pitanju autonomije Bosne i Hercegovine ustao protiv fašističkih pojava u našem tadanjem javnom životu. Tim svojim stavom Gajret se ponovo vratio narodu. Radi toga je on u prvim danima okupacije stavljen van zakona, a njegovi radnici i njegova omladina izloženi svirepim progonima.

U pasivnom otporu Muslimana za vrijeme okupacije, u izdavanju poznatih rezolucija protiv ustaškog režima, kao i u drugim patriotskim pothvatima, inicijativa je dolazila skoro uvijek od Gajretovih članova. Aktivni otpor među muslimanima organizovala je ona muslimanska omladina koja se u doba diktature odvojila od Gajreta. Toj omladini pripala je časna i istorijska uloga da Muslimane uvede u NOP i da im, kroz borbu, osigura dostojno mjesto u zajednici naših naroda.

Narodno-oslobodilački pokret obilježio je u životu naroda Bosne i Hercegovine prekretnicu istorijskog značaja. Po prvi put u svojoj istoriji, narodi Bosne i Hercegovine našli su se na jednoj borbenoj liniji protiv strane najezde, protiv podmuklog fašizma koji je htio da ih međusobnim istrebljivanjem uništi. U krvavoj četverogodišnjoj borbi, naši narodi su uspjeli ne samo da unište okupatora i oslobode svoju zemlju, nego su u toj borbi osjetili prijeku potrebu da počiste svoje redove od onih elemenata koji su služili kao uporište stranim, neprijateljskim nastojanjima, koja su išla za tim da nas cijepaju i razjedinjuju. Naravno, u ovom poslu stoje pred nama mnogi neriješeni zadaci. Bratstvo i jedinstvo naših naroda, kao najdragocjeniju tekovinu narodno-oslobodilačke borbe, treba produbiti i prenijeti u svijest najširih narodnih masa.

Sada, u oslobođenoj domovini, težište rada u ovom pravcu treba prenijeti na kulturno-obrazovni sektor. Pored državne inicijativa, koja daje osnovni plan rada, privatna inicijativa treba da primi na sebe velike i odgovorne zadatke. Nije još vrijeme niti bi bilo korisno da se pristupi objedinjavanju svih kulturno-prosvjetnih organizacija privatne inicijative, ali je potrebno da se vodi računa o koordinaciji rada ovih organizacija.

Kod nas Muslimana bilo je potrebno da se napusti podvojenost u kulturno-prosvjetnom radu, koliko radi toga što je ta podvojenost izazvala čitav niz krupnih grešaka, toliko i još više što ta podvojenost nije nikada imala oslonca u širokim narodnim masama. Ti su nas razlozi uputili na osnivanje društva Preporod.

Pred Preporodom danas stoje krupni i odgovorni zadaci. U prvom redu, u organizacijskom pogledu, Preporod ne može da ostane u razmjerama naših ranijih kulturno-prosvjetnih društava. On treba da svoju organizaciju produbi i proširi. Grad i kasaba ne mogu ostati glavno uporište njegove organizacije. Preporodova organizacija treba da se proširi na selo, na fabrike i radionice svih vrsta, jer se tamo nalaze one stvaralačke snage koje su se i u narodno-oslobodilačkoj borbi napozitivnije ispoljile. Izgrađujući svoju organizaciju ovim putem, Preporod će uspjeti da postane masovna organizacija koja će biti u stanju da riješava zadatke koji su pred nju postavljeni.

I u samom kulturno-prosvjetnom planu rada, Preporod treba da pođe novim putem. Naša ranija kulturno-prosvjetna društva bila su ograničila svoj rad skoro isključivo na školovanje srednjoškolske i univerzitetske omladine. Nema sumnje da je to i danas jedna vrlo ozbiljna potreba, naročito sada, neposredno iza rata, kada je sustiglo više školskih generacija koje su bile ometene u svom redovnom školovanju. Naša obaveza prema toj omladini tim je veća što se u redovima te omladine nalazi znatan broj boraca i interniraca. Radi toga, Preporod treba zasada da ovoj grani rada pokloni svoju punu pažnju, nastojeći da je još proširi na što obilnije pomaganje omladine zanatskih škola, šegrta i uopšte privredne omladine.

Međutim, i pored ovoga vrlo aktuelnog zadatka, Preporod treba da što hitnije i što snažnije zahvati u rješavanje našeg najvažnijeg kulturno-prosvjetnog problema, problema suzbijanja nepismenosti. Statistika nepismenosti u Bosni i Hercegovini iskazuje najporaznije podatke u onim okruzima i srezovima gdje su Muslimani u pretežnoj većini. Statistička je činjenica da naročito muslimanska žena spada u velikom procentu u nepismene. Naš opšti državni kulturno-prosvjetni plan uzeo je borbu protiv nepismenosti na prvo mjesto. Preporod treba da uklopi svoj rad u ovaj opšti plan i da preko svojih organizacija razvije najopsežniju djelatnost u ovom pravcu. Pored pomaganja, organizovanja i izvođenja analfabetskih tečajeva, on treba da osnivanjem čitaonica I biblioteka stvara žarište kulturno-prosvjernog rada koji će tečajcima omogućiti da utvrde stečeno znanje korisnom lektirom i da ta svoja znanja čim prije koriste čitanjem popularnih knjiga i higijenskih, poljoprivrednih, zadružnih i drugih časopisa.

Na bazi postignutih rezultata u suzbijanju nepismenosti stvaraju se razne mogućnosti rada na podizanju opšteg kulturnog stanja širokih narodnih masa. Tu, na prvom mjestu, stoji higijensko prosvjećivanje naše porodice, naročito naših majki na selu. Mortalitet djece na selu, naročito dojenčadi, iskazivao je prije rata ozbiljne i opasne razmjere. Rat je sigurno to stanje pogoršao. Radi toga je tu potrebna hitna pomoć. Nastojanje države u ovom pravcu je u toku, ali privatna inicijativa može ovdje mnogo da učini. Zato Preporod treba da preko svojih organizacija učestvuje u svim akcijama higijenskog prosvjećivanja, da sam, u okviru opšteg plana, organizuje takve akcije te da nastoji svim silama da preko svojih organizacija učvrsti kontakt između sela i higijenskih stanica i ustanova. Preporod treba da pokloni naročitu pažnju svim nastojanjima kojima je cilj da se poboljšaju opšti uslovi života u našem domu, naročito na selu. Mi znamo  da u našim seoskim domovima, u većini, vladaju isuviše primitivni i štetni uslovi života. Dobar dio te primitivnosti proizvod je neprosvjećenosti, naobavještenosti i neumješnosti. Prije rata bila je zadaća domaćičkih škola da u ovom pravcu poboljšaju prilike i mora se priznati da su ove škole pozitivno djelovale. Preporod bi trebao nastojati da se obnovi rad ovih škola ili možda da se nađe neki još bolji način rada. Svakako, knjigom i predavanjima u ovom pravcu se neće postići brzo rezultati. Primjer, konkretna uputa, a naročito očigledna nastava na licu mjesta, u samom selu, prilagođena konkretnim prilikama seoskog života, donijeće pozitivne rezultate. Preporod bi sam trebao da pristupi organizovanju ovakvih tečajeva na terenu, na području svojih seoskih organizacija, pa da tako selo direktnim putem osjeti Preporodovu kulturno-prosvjetnu vodeću ulogu.

Preporodov sektor rada obuhvata, uglavnom, kulturno-prosvjetne potrebe Muslimana. Međutim, kulturno-prosvjetna pitanja koja Preporod riješava nisu specifično muslimanska, nego opšta kulturna pitanja, čije pravilno i brzo rje- šenje interesuje sve narode Bosne i Hercegovine. Za pravilno rješavanje tih pi- tanja vezano je produbljivanje i izgrađivanje tekovina narodno-oslobodilačke borbe. Narodi Bosne i Hercegovine, u najkrvavijim borbama na tlu svoje uže domovine, od Kozare i Grmeča do Neretve, Sutjeske, Romanije i Majevice, iskovali su bratstvo i jedinstvo uz najdragocjenije žrtve najboljih svojih sinova i kćeri. Zato, čuvanje i izgrađivanje bratstva i jedinstva naroda Bosne i Hercegovine, kao najdragocjenije tekovine njihove zajedničke borbe i kao najvećeg zaloga njihove stvarne i pune ravnopravnosti, treba da obilježi osnovnu liniju na kojoj će se susretati i koordinirati rad svih naših kulturno-prosvjetnih društava, a u prvom redu Preporoda, Prosvjete i Napretka. Zato će Preporod u svom radu uvijek nastojati da sve svoje akcije povezuje i koordinira sa Prosvjetom i Napretkom, kako bi pravilno odgovorio zadatku koji je pred njega postavljen, a to je kulturno-prosvjetno podizanje Muslimana i njihovo ukopčavanje u kulturnu zajednicu Naroda Bosne i Hercegovine.

___________________________________

Izvor: Godišnjak Bošnjačke zajednice kulture 2023-2025, Sarajevo.