U susret Danu državnosti Bosne i Hercegovine – Zemlja neupitne povijesti i budućnosti
Priredio: mr. Alen Zečević
ZEMLJA NEUPITNE POVIJESTI I BUDUĆNOSTI
Svi narodi, koji su bili tvorbeni subjekti u procesu kreiranja vlastitih država, obilježavaju najznačajnije datume iz vlastite povijesti i događaje s njima u vezi, a koji svjedoče o kontekstu nastanka i kontinuitetu postojanja tih država. Bosna i Hercegovina, uostalom kao i sve države nastale na užem južnoslavenskom području, kroz svoju milenij dugu povijest egzistirala je različitim političkim sistemima i državnim formama – od vremena X stoljeća kada je u svome djelu ”De Administrando Imperio” kao malu i tada zavisnu zemlju pominje bizantijski car Konstantin Porfirogenet, zatim kao banovina, a od 1377. godine potpuno politički i vojno samostalna država na čelu sa prvim bosanskim kraljem Tvrtkom I Kotromanićem, od 1463. sa statusom pokrajine Osmanskoga carstva (Bosanski sandžak, Bosanski ejalet i vilajet), do 1878. i austrougarske okupacije i državnih zajednica nastalih na temelju okupljanja južnoslaveneskih naroda u XX stoljeću.
Uprkos tome, bosanski čovjek je 1830. godine, razumijevajući bosansku povijest i identitet u kontekstu njene samobitnosti, artikulirao političku misao i ideju o vraćanju političke slobode svojoj državi koja je izražena u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića za bosansku autonomiju u okviru Osmanskog carstva. Bio je to, bez obzira na neuspjeh ovog nacionalnog pokreta, pokazatelj da bosansko društvo ima vitalan i veoma visok stepen državotvorne svijesti.
Nakon 1878. godine i Berlinskog konkresa, kojim je predata na okupacionu upravu Austro-Ugarskoj monarhiji, Bosna je kao ”corpus separatum” (pokrajina sa posebnim statusom) išla u jedan novi državno-pravni sistem i kulturno-civilizacijski krug. Njena politička i duhovna veza sa Istabulom i definitivno je prekinuta činom anekscije i potpunog priključenja Monarhiji 1908. godine. U svojim povijesnim granicama, najprije u Kraljevini SHS, a od 1929. godine u Kraljevini Jugoslaviji do Drugog svjetskog rata, postojala je u uslovima neizvijesnosti i hegemonističkih nasrtaja na te iste granice iz Zagreba i Beograda, koji su 1939. sporazumom Cvetković-Maček privremeno podijelili njezinu teritoriju prema svojim interesima.
Nakon 480 godina, svoju državnost povratila je u punom smislu te riječi i kapacitetu, na prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine koje se održalo 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Kao najviše državno i zakonodavno tijelo antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini u toku Drugog svjetskog rata, ZAVNOBiH je tada u institucionalnom smislu proveo reafirmaciju bosanskohercegovačke državnosti. Polazeći od činjenice da su u borbi za njeno oslobađanje od vanjskih okupatora i domaćih izdajnika učestvovali svi njeni narodi – Bošnjaci (tada još uvijek kao muslimani), Srbi, Hrvati i druge nacionalnosti, ZAVNOBiH je postao državotvorno tijelo samostalne i suverene države Bosne i Hercegovine. To je potvrđeno i 26. aprila 1945. godine kada je, na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a održanom u Sarajevu, ZAVNOBiH prerastao u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine za čiju su samostalnost i teritorijalni intergritet u povijesnim granicama plebiscitarno glasali svi njeni građani. Bosna i Hercegovina je, u skladu s tim, bila država koja ”nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska”.
Nakon nekoliko decenija postojanja postratne Jugoslavije, u kojoj je imala status federativne jednice ravnopravne sa ostalim, Bosna i Hercegovina se devedesetih godina XX stoljeća našla pred izazovom vojne agresije na njen teritorijalni i državno-pravni subjektivitet. Suočena sa srpskom, hrvatskom i crnogorskom agresijom 1992-1995 Bosna i Hercegovina je, oslanjajući se na vlastiti ljudski potencijal i Armiju Republike Bosne i Hercegovine, uz pretrpljene velike ljudske gubitke i genocid počinjen nad Bošnjacima, preživjela jedno od najtragičnijih poglavlja svoje povijesti. U kontekstu međunarodnih odnosa i diplomatije, koja su joj 1995. godine donijela, istina nepravedan, ali sporazum koji je okončao rat i stradanja njenih naroda, Bosna i Hercegovina je sačuvala svoje povijesne granice i danas egzistira kao međunarodno priznata i suverena evropska država.
Iskustva naše recentne prošlosti, koja smo pomenuli u ovom kratkom pregledu, svjedočanstvo su jedne milenijski duge i bogate, vrlo često neizvijesne i bolne, ali inatne povijesti države Bosne i Hercegovine koje se 25. novembra, svi oni koji je osjećaju svojom matičnom geografskom i duhovnom domovinom, s ponosom sjećaju.
U tom smislu, Bošnjačka zajednica kulture svim građanima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, upućuje čestitku u povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine, uz želju da zajedno u miru i slozi jačamo temelje budućnosti naše zajedničke domovine.
