Sarajevska rezolucija iz oktobra 1941. godine: osuda i glas protiv zločina NDH

Priredio: mr. Alen Zečević

Uspostavom tzv. ”Nezavisne Države Hrvatske” (NDH), slijedeći primjer i urnek nacističke Njemačke, rukovodstvo ustaškog režima 1941. godine pripremalo je zakone koji su u osnovi počivali na ideologijama ”rasne čistoće” i uspostave etnički homogenog prostora u kojem bi se ostvario krajnji cilj – etničko jedinstvo tzv. ”arijevske rase”. U tako artikuliranim zakonima, koji su direktno i nedvosmisleno bili usmjereni protiv Srba, Jevreja, Roma i drugih proturežimskih elemenata (kakvi su npr. bili komunisti i razni oblici političkih organizacija koje su zagovarale monarhistička uređenja društva), ustaške vlasti su nastojale dati argumentaciju svojoj budućoj politici.

Zakonima je utvrđeno pravo sklapanja braka sa ”nearijevskim” osobama, zaštiti ”arijevske krvi i časti Hrvatskog naroda” i slični oblici šovinizma. U međuvremenu, režim je ustanovio koncentracione logore za pritvor, mučenja i ubistva neistomišljenika, te svih onih koji nisu tretirani pripadnicima  ”arijevske rase”. Sistematsko provođenje politike genocida započelo je neposredno nakon proglašenja NDH, 10. aprila 1941. godine.

Najveći dio bošnjačkog naroda, izuzev nekolicine političara i intelektualaca koji su podršku ustaškim vlastima iskazali zbog povlastica i drugih koristi, oštro je osudio njihove postupke. Njihov ulazak u vlasti NDH za posljedicu je imao kompromitaciju politike do tada najjače bošnjaške stranke Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO). Također, sa indignacijom i razočarenjem osuđeni su zločini, internacije, zatvaranje u logore smrti hiljada nedužnih civila Srba, Jevreja, Roma, te mnogih slobodomislećih i politički nelojalnih Hrvata i Bošnjaka. Kao rezultat toga, u javnosti su se pojavile Muslimanske rezolucije, dokumenti koji su u poratnim godinama decenijama u naučnim krugovima prešućivane, nastale kao izraz antifašističke misli i protivljenja Bošnjaka zločinima NDH.

U tom smislu, prva u nizu, 14. augusta 1941. godine, skupština Ilmije NDH ”El-Hidaje” usvojila je zaključak i izglasala Rezoluciju kojom je iskazano neslaganje sa politikom NDH i istu pozvala da osigura potpunu zakonsku zaštitu svih stanovnika. Ključnu ulogu u tome imao je Mehmed ef. Handžić, istaknuti alim i autoritet u bošnjačkom narodu. Rezolucija je zvanično donijeta 12. oktobra 1941. godine, a objavljena je u glasilu ”El-Hidaje”, u trenutku kada su potpisnici, uzimajući u obzir pasivno djelovanje bošnjačkih političara u vlasti, odlučili da istupe javnim aktom i iskažu neslaganje sa aktuelnom političkom situacijom i zločinima. Rezolucija je poslana najvišim funkcionerima NDH, kao i bošnjačkim političkim predstavnicima u njenim strukturama.

Tekst Sarajevske rezolucije:

Potpisani muslimani razmotrivši po prijedlogu Glavnog odbora El-Hidaje, organizacije ilmije /muslimanskog svećenstva/ teško stanje u kome se danas nalaze muslimani Bosne i Hercegovine i uočivši da se to stanje iz dana u dan pogoršava osjetili su se i kao pripadnici svoje uzvišene vjere islama i kao ljudi dužnim da konstatiraju slijedeće činjenice i da zatraže lijeka nevoljama u kojima se nalaze.

1/

Stanje muslimana u Bosani i Hercegovini je danas vrlo teško. Neće biti pretjerano ako reknemo, da u svojoj povijesti muslimani ovih krajeva nijesu doživjeli težih časova. U akcijama koje poduzimaju komunisti i pobunjeni pravoslavni Srbi stradaju u najvećoj većini samo muslimani. To stoga što su najviše izmiješani muslimani sa pravoslavcima u ovim krajevima. U ovim neredima strada mirno građanstvo i nedužni ljudi; stradaju goli životi i propada sav imetak; sela se pale, stanovnici prisiljeni da bježe i sele, svakim danom se zbjegavaju u veće gradove bez igdje išta. Na stotine pa čak i na hiljade siročadi ostalih bez svojih roditelja vape za pomoći i potucaju se tražeći zaštite. Konstatirajući ovo ističemo da ovo nijesu žrtve koje su rodoljubi dužni podnijeti za svoju grudu, nego je ovo opći nered, koji se sve više širi i vodi propasti muslimana Bosne i Hercegovine. Pored svakodnevnih vapaja sa raznih strana da se ovome stane na kraj i pored raznih utješljivih izjava od strane odgovornih čimbenika, stanje se ne popravlja nego se svakim danom pogoršava i ugrožava i one krajeve, koji nijesu do sada direktno pogodjeni istaknutim nevoljama. Što je još najgore poduzimani su i poduzimaju se taki potezi, koji samo više izazivaju oštre reakcije pobunjenika, pa je na taj način bijedno i nezaštićeno stanovništvo nedužno izloženo stradanjima. Sve ovo podrmava svako uvjerenje u sigurnost i daje povoda da se na temelju samog toka činjenica, a nešto možda i komunističkom propagandom stvara u širokim neupućenim slojevima uvjerenje da je ovo sistem, koji se smišljeno provodi.

2/

Mnogi katolici, svjesno, za sva nedjela, koja su provodjena u posljednje vrijeme bacaju odgovornost na muslimane i pretstavljaju sve dogadjaje medjusobnim razračunavanjima izmedju muslimana i pravoslavnih. Tako isto mišljenje imaju neki pravoslavci u pogledu odgovornosti muslimana. Kad se stvari medjutim pravilnije i izbližeg upoznaju vidi se da muslimani nijesu krivi i zato oni to nabacivanje najenergičnije od sebe odbijaju. Muslimani su se i ranije ogradjivali od svoh zlodjela, koja su provodjena te je u rezoluciji, donesenoj na glavnoj godišnjoj skupštini El-Hidaje organizacije ilmijje, održanoj 14 VIII. ove godine unešena i ova tačka:

4/

“Sa bolom u duši i dubokom sućuti sjećamo se svih onih nevinih muslimanskih žrtva, koje nedužno padoše u nemirima, koji se ovih dana mjestimično dogadjaju. Osudjujemo sve one pojedince muslimane, koji su na svoju ruku sa svoje strane napravili kakav bilo ispad i učinili kakvo nasilje. Konstatiramo da su tako što mogli učiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, čiju ljagu odbijamo od sebe i od svih muslimana.

Pozivamo sve muslimane da se u duhu visokih uputa svoje vjere islama i u interesu države strogo klone svakog zlodjela. Molimo državne vlasti, da što prije zakonski zavedu sigurnost u svim krajevima ne dozvoljavajući da se što bilo učini na svoju ruku kako ne bi nevini ljudi stradali.” I mi sada konstatiramo da je zlodjela mogao učiniti samo ološ i kriminalni tipovi, kojih ima u svakoj zajednici. Konstatiramo i to, da ni oni nisu to nijesu od sebe činili dok im nije dato oružje, uniforma, ovlaštenje, a često puta i naredbe. Stoga ni u kom slučaju za ta zlodjela ne snose muslimani odgovornost niti su im oni inicijatori. Konstatiramo i to da su u svrhu da se odgovornost za nedjela obori na muslimane izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime oblačili su fes, koji je zaveden kao uniforma sve bosanske vojske, nemuslimani vršeći razna zlodjela, kojom su se prilikom i nazivali medjusobno muslimanskim imenima. Muslimani nijesu nikom spremali ni mislili nikakva zla, što najbolje potvrdjuju činjenice da su svi muslimani? bivši jugoslovenski vojnici, odmah nakon rata predali vojno oružje. Na zahtjev vlasti odmah su muslimani predali i privatno oružje. Muslimani su i u svojoj prošlosti za vrijeme Turske kada su bili jedini gospodari, tolerirali bez razlike sve vjere i nikom nijesu zuluma činili. Stoga se ni danas muslimani pretstavljati inicijatorima zločina i onima koji ne trpe pravoslavnih i izazivaju sve nerede kao što to neki namjerno čine.

3/

U svakim teškim prilikama pojavljaje se i netrpeljivost prema islamu od nekih katolika. Ta se odražava u pisanju, u privatnim i javnim govorima i nejednakom postupku prema katoličkoj i islamskoj vjeri. To se sve pojavljuje pored raznih izjava sa najviših mjesta u kojima se govori o jednakosti i ravnopravnosti obiju vjera. Ovu našu konstataciju spremni smo uvijek potvrditi konkretnim primjerima. Nakon ovih konstatacija tražimo od svih odgovornih čimbenika, i svih muslimanskih vjerskih i političkih predstavnika da se zauzmu na svim nadležnim mjestima:

1/ da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve gradjane u državi bez ma kakvih razlika.
2/ da se nevini svijet stvarno zaštiti jačom vojnom odbranom
3/ da se u buduće ne dozvoli da se poduzimaju ma kakve akcije koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu

4/ da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstrožije kazne prema zakonu, kao i oni koji su ovaka zlodjela naredjivali ili za njih dali mogućnost.
5/ da zakone primjenjuje samo redovne vlasti  i redovita vojska.
6/ da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najoštrije kazne oni koji u ovom pogledu naprave kakav bilo dokazan izgred.
7/ da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima, koji su nedužno postradali u ovim neredima.

U Sarajevu, na Lejlei–kadr, 27 ramazana 1360 /18. X. 1941. /

H. Mehmed Handžić, pretsjednik El-Hidaje, Muhamed Pašić, ravnatelj Šeriatske gimnazije, Mustafa Varešanović dopretsjednik džematskih imama, Hafiz Hasib Fazlić, predsjednik muallimskog udruženja, Dr. Vejsil Bičakčić glavni liječnik POR Sarajevo, Ešref Berberović, predsjednik Musli. društva “Trezvenost” u Sarajevu, Abdulah Dervišević, predsjednik Kotarskog odbora El-Hidaje, Kasim Dobrača član gl. odbora El-Hidaje, Hafiz Ramiz Jusufović tajnik imamsko –mualimskog udruženja mjesnog kotar. odbora El Hidaje, Muhamed Traljić, student, Fejzulah Hadžibajrić član Glav. odbora El Hidaje, Husein Đozo, član Glavnog odbora El Hidaje, Muhamed Fočak član Glavnog odbora El-Hidaje, Hamdija Zulfikarpašić trgovac iz Sarajeva, Jusuf Čengić trgovac, Salih Fočo trgovac, Mustafa Bičakčić trgovac, Derviš Atić mlinar Industrijalac, Šerif Vranić trgovac, Saračević Tajib, Mesihović Šaćir član Ulema medžlisa u miru, Mulić Abdulah učitelj, Hadži H. Ibrahim Redžić šer. sudac u miru, Husein Kadić, Asim Hadžišabanović industrijalac, Handžić H. Hafiz Akif imam Glavne Drž. Bolnice, Hafiz Ibrahim Prohić, muallim, Hasan Zulfikarpašić, trgovac, Hafiz Muhamed Pandža, član Ulema – medžlisa, Mehmed-Ali Ćerimović, Mehmed Šahinagić, posjednik, Ing. Asim Šeremet, viši poljoprivredni savjetnik u miru Sarajevo,  Ahmed Mešinović trgovac, Edhem Fočo, trgovac, Asim Arslanagić trgovac, Sulejman Gorušanović trgovac, Sulejman Muhasilović trgovac, Halid Čaušević Hafiz Ibrahim Riđanović, Kemal Čaušević, Uzeir H. Hasanović trgovac, Mustafa Softić, Hamdija Mujičić, Hašim Skopljak, Edhem Ćejvanija, Hf Omer Mušić, nastavnik, Salem Muharemagić, Salem Demir, H. Hasan Nezirhodžić, Hamdija Delić, trgovac, H. Šabanović – publicista, Ahmed Burek, ravnatelj Gazi H. Medrese, Muhamed Kemura, Dr. Šaćir Sikirić, rektor VIŠT škole, Ismet Njemčević, trgovac, Kasim Turković, član bivšeg vak. Mear. sabora u Sarajevu, Hamdija Kapidžić, profesor, Mustafa Drljević, prof., Nedim Filipović, suplent, Ćazim Nožić, prof., Salim Ćatić, profesor, Bajraktarević Mahmud, profesor, Derviš M. Korkut, kustos Zem. muzeja, Ibrahim Čadordžić, predsj. vak. Povjerenstva i šeriat. Suda, Mahmud Bahtijarević, član ulema medžlisa u miru, Osman Sokolović, sekretar trg. obrt. komore u miru, Bekir Omersoftić, zamjenik državnog tužitelja, Dr. Behaudin Salihagić sudac, Besim Korkut, profesor, Ahmed Kasumović -II -, Prašo M Sejid, Ahmed Tabaković, trgovac, H. Šabanović Fejzulah Edhem Bičakčić, biv. ravnatelj gr. Štedionice Hadžijahić Hafiz Džemaludin, Nanić Muhamed, Edhem Đulizarević, Ismet Sulejmanović, Faik Musakadić, predsjednik musl. kult. i hum. društva “Bratstva”, Hamdija Đukić, Ahmed Tuzlić, supl., I. Trebinjac, suplent, Muhamed Hazim Tulić, prof., Ahmed Tufo trgovac, Hasan Bajraktarević, student, Skaka Ahmed, vjeroučitelj, Skaka Abdulah obrtnik, Kasim Bukvić student H. M. Merhemić, Abdulah Fočak, Mujezinović Hf. Mustafa, Edhem Mulabdić, Hasan O. Užičanin obrtnik, Musakadić Asim, liječnik, H. Alija Aganović, Repovac Nasih, sudac, Mašić dr. Husein, kot. Sudac, Dr. Muhamed Kulenović, predsjednik sudb. stola, Sarajevo, Osman Sikirić, vijećnik banskog stola, Mehmedbeg Fidahić, Osman Forta, šeriat. Sudac Munir Tarabar, vježbenik šer. suda, Kulenović Hafiz Sulejman šer. sudac Ahmed Selimović, Omerhodžić Osman.