120 godina od rođenja Hamdije Ćemerlića: intelektualac svjetskog glasa
Priredio: mr. Alen Zečević
Među istaknutim, prema njihovom impozantnom naučnom i uopće društvenom radu zaslužnim bošnjačkim i bosanskohercegovačkim intelektualcima 20. stoljeća, koji su svojom mišlju i djelovanjem osobito veliki doprinos dali u proučavanju kulturne, duhovne i političke povijesti Bosne i Hercegovine, posebno mjesto pripada akademiku Hamdiji Ćemerliću (1905 -1999). Pripadajući plejadi vrlo plodonosnih bošnjačkih mislilaca, sa iskustvom obrazovanja i participiranja u gotovo svim značajnijim kulturnim i političkim procesima od tridesetih do kasnih šezdesetih godina 20. stoljeća, Ćemerlić je imao veoma zapaženu ulogu u političkom životu i institucionalnom razvoju nauke u Bosni i Hercegovini.
Od Janje do Pariza: studij prava i saradnja sa ”Gajretom”
Hamdija Ćemerlić je rođen 21. marta 1905. godine u Janji, malom naselju u semberskoj oblasti, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Kao i mnogi tog vremena koji su poticali iz imućnijih porodica, školovanje je nastavio u Sarajevu gdje je 1927. završio Gimnaziju. Slijedeći svoje afinitete otišao je u Beograd gdje je, svjestan renomea i statusa koji je ta visokošlolska institucija imala u Evropi, upisao Pravni fakultet.
U toku studija aktivno se uključivao u brojne debate, sekcije i akademske rasprave, pokazujući nesvakidašnju posvećenost i znanje u oblasti pravnih nauka. Na tragu misije i ciljeva sarajevskog društva ”Gajret”, u Beogradu je 1933. izgrađen Gajretov studentski dom koji je pomagao studentima Bošnjacima za vrijeme školovanja na nekim od beogradskih fakulteta. Među nekoliko stotina studenata koji su koristili usluge društva ”Gajret”, preteče i pravne prethodnice današnje Bošnjačke zajednice kulture, bio je i Hamdija Ćemerlić. Iste godine njegovo ime nalazimo na popisima darivalaca dobrovoljnih priloga za Gajretov dom u Beogradu. Ova je institucija, u samo nekoliko godina, pomogla obrazovanje studenata koji su kasnije postali vrlo uticajne ličnosti u kulturnom i političkom životu jugoslavenskog društva, kao što su: Džemal Bijedić, Ćamil Sijarić, Mehmed Begović, Avdo Humo, Hamaza Humo, Nedim Filipović i drugi.
Nakon što je 1931. diplomirao na Pravnom fakultetu, stručno usavršavanje nastavio je u Francuskoj gdje je, 1936. godine, u Parizu odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom ”O izbornom sistemu u Jugoslaviji”. Istraživanje provedeno u tom smislu u mnogome je uticalo na Ćemerlićevo uključivanje u politički život Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Do tada radio je u Banja Luci i Sarajevu, kao činovnik u finansijskoj i upravnoj službi, da bi na poziv iz Sarajeva kao docent sa statusom vanrednog profesora svoj pravnički angažman započeo u Višoj sudačkoj šerijatskoj školi.
”Jedva jednom u istoriji od hiljadu godina Bosna nalazi svoje smirenje”
Kao doktor pravnih nauka, koji se 1936. godine iz Francuske u Bosnu i Hercegovinu vratio sa ogromnih znanjem i iskustvom evropske pravne prakse, Hamdija Ćemerlić se intentivno uključio u politički život. U Drugom svjetskom ratu opredijelio se za ideju i ideale narodnooslobodilačke borbe koja se temeljila na pravu i ravnopravnosti svih naroda u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.
Njegovo ime nalazimo u pripremama najvažnijih političkih događaja tog vremena, zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, u čijem radu je učestvovao sa govorima i diskusijama. U jednom ekspozeu, u toku rada Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, Ćemerlić je nadu i očekivanja u ostvarenju političke, državno-pravne samobitnosti i, konačno, nepovredivosti povijesnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine u jugoslavenskom kontekstu izrazio u rečenici: ”Jedva jednom u istoriji od hiljadu godina Bosna nalazi svoje smirenje…”. Sudjelovao je u radu Ustavne komisije Skupštine SFRJ, te bio stalni saradnik sa Pravnim fakultetom u Beogradu i Institutom za istoriju u Sarajevu.
Kao poznavalac bosanske povijesti, prirode odnosa naroda i konfesija u njoj, u skladu sa idejom o ravnopravnosti istih koja je u toku Drugog svjetskog rata u narodu inaugurirana na temeljima narodnooslobodilačkog pokreta, u svojim javnim nastupima zagovarao je savremenu i politički suverenu bosansku državu. U tom smislu, naročito je značajan njegov rad koji je publikovan u Godišnjaku Pravnog fakulteta u Sarajevu 1977. godine, pod naslovom ”Državnost republika u jugoslavenskom federativnom sistemu”. Svoj doprinos dao je u donošenju Ustava Islamske zajednice u Jugoslaviji. Bio je dekan Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, koji je kasnije promijenio naziv u Fakultet islamskih nauka.
Kao profesor na predmetu Ustavno pravo radio je na Pravnom fakultetu u Sarajevu u čijem je osnivanju, zajedno sa drugim uglednim naučnicima iz oblasti prava, učestvovao 1946. godine. Koliki ugled je uživao u bosanskohercegovačkoj akademskoj zajednici najbolje govori podatak da je biran za dekana Pravnog fakulteta i rektora Univerziteta u Sarajevu. Bio je, također, i redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. U penziju je ispraćen 1974. godine. Preminuo je u Sarajevu 1999. godine.
________________________________
Fotografija: WordPress / Hamdija Čemerlić (Foto: Fikret Karčić)
