Već kao dijete želio postati pisac: Godišnjica rođenja Dževada Karahasana
Na današnji dan 25. januara 1953. godine u Duvnu rođen je Dževad Karahasan, bošnjački i bosanskohercegovački dramski pisac, teatrolog, prozaist, esejist, pozorišni reditelj, književni i pozorišni kritičar i akademik. Još od najranijih dana želio je postati piscem i vlastiti život posvetiti književnosti. Osnovno i gimnazijsko školovanje završio je u rodnom gradu, a višak znatiželje i potrebe za obrazovanjem vodit će ga u franjevački samostan, gdje će uzimati časove klasičnih jezika, latinskog i starogrčkog. Na studij komparativne književnosti i teatrologije dolazi u Sarajevu, što je trenutak kada počinje njegova, kako je jednom rekao: „sudbinska veza“ s ovim gradom, koji će postati ne samo velika tema njegove književnosti i njegove esejistike nego i kulturna prizma kroz koju će posmatrati i razumijevati svijet oko sebe. Objavio je romane: Istočni diwan (1989); Stidna žitja (1989), Stid nedjeljom (1990); Šahrijarov prsten (1994); Sara i Serafina (1999); Noćno vijeće (2005); Što pepeo priča (2015), Uvod u lebdenje (2022), pripovijetke: Kraljevske legende (1980); Kuća za umorne (1993); Izvještaji iz tamnog vilajeta (2007), eseje: O jeziku i strahu (1987); Dnevnik selidbe (1993); Dosadna razmatranja (1997); Knjiga vrtova (2002); Kazalište i kritika (1980); Model u dramaturgiji (1988); Dnevnik melankolije (2007), drame i dramolete: Čudo u latinluku (1983); Strašno je vani (1984); Kralju ipak ne sviđa se gluma (1986); Misionari (1989); Al-Mukaffa (1994); Povučeni anđeo (1995); Koncert ptica (1997) i dr. U kontekstu prozne književnosti i pogotovo poetike romana, Dževad Karahasan je kao pripovjedač, integrirajući esejistiku i književnu fikciju, majstorskim poznavanjem žanrovskih konvencija kriminalističko-detektivskog, epistolarnog, bildungsromana i mnogih drugih formi, uveo u književnost pisanu na našem jeziku jednu novu paradigmu razumijevanja pripovjedačke forme i književnog žanra uopće.
Bio je redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gostujući profesor na univerzitetima u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu (Humboldt-Universitaet) i Baselu. Dugi niz godina uređivao je časopis Odjek (Sarajevo), bio je glavni urednik časopisa Izraz (Sarajevo), predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, selektor, predsjednik ili član žirija najuglednijih jugoslavenskih teatarskih festivala: Festival jugoslavenskog teatra u Sarajevu, Jugoslovenske pozorišne igre u Novom Sadu i dr. Od 2008. domaći je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a od 2012. godine dopisni član. Bio je član Njemačke akademije za jezik i umjetnost. Dobitnik je prestižnih nagrada, među kojima se izdvaja Nagrada „Herder“ (1999), Počasna nagrada „Heinrich Heine“ (2012), Goetheova nagrade za književnost Grada Frankfurta (2020). Osim u Bosni i Hercegovini i bližem okruženju, Karahasanovi pozorišni komadi igraju se u Austriji (Beč, Krems, Hallein, Eisenstadt, Salzburg, Villach, Klagenfurt), Njemačkoj (Gera, Erfurt, Berlin, Leipzig), Ukrajini (Odesa), Češkoj (Prag, Hradec Králové, Brno), Kosovu (Priština), Poljskoj (Szczecin), Singapuru (Singapore Arts Festival) i SAD (Washington D. C.).
Preminuo je 19. maja 2023. godine u Grazu (Austrija). Dževad Karahasan bio je vjerovatno najznačajnije ime naše kulture u posljednjih pola stoljeća, svojom književnošću i svojim javnim djelovanjem ostavio je dubok trag ne samo u svojoj domovini, u čiju je posebnu historijsku misiju kao prostora susreta civilizacija nepokolebljivo vjerovao, nego i u evropskim okvirima. Iza njega je ostala ogromna praznina, ali i djelo neprolazne ljepote, koje će nesumnjivo biti nadahnuće generacijama koje dolaze.
IN MEMORIAM – PORTRETI:
DzEVAD KARAHASAN – PORTRETI – 1 DIO.mp3
DzEVAD KARAHASAN – PORTRETI – 2 DIO.mp3
Priredio: Elmir Spahić, MA
