Važna monografija u izdanju bužimskog Preporoda

Osnovna škola “Bužim” najznačajnija je odgojno-obrazovna ustanova na području općine Bužim. Od njenog osnivanja pa do danas kroz nju je prošlo najviše bužimskog stanovništva. Kako se 1920. godine navršilo 100 godina (1920-2020) od njenog osnivanja, tim povodom u izdanju BZK „Preporod“ Bužim objavljena je opširna monografija u kojoj je objedinjeno mnoštvo podataka i činjenica značajnih za njen stogodišnji rad. Na osnovu rezultata dugogodišnjih istraživanja školstva te novih, do sada javnosti nepoznatih podataka, koje donose prvorazredni arhivski dokumenti, monografija nudi mnoštvo korisnih informacija o aktivnostima oko osnivanja škole, broju i strukturi učenika, informacije o rukovodilačkom i nastavnom kadru, centralnim i područnim školskim objektima, njihovoj izgradnji i sadašnjem stanju, uspjesima najboljih učenika, najagilnijih nastavnika, rukovodilaca i ostalih uposlenika, te niza drugih podataka i zanimljivosti.

Knjiga ima 360 stranica, preko 410 fotografija i ilustracija, tvrdog je uveza, velikog formata i u boji. Pored obimnog tekstualnog dijela, posebno su dopadljive pojedinačne ili kolektivne fotografije prosvjetnih radnika, učenika i njihovih razrednika, školskih objekata i školskih prostorija, nastavnih učila i pomagala. Sve su to fragmenti iz prošlosti koji na momente osvježavaju pamćenje, budeći emocije koje ljude različitih životnih doba vezuju za ovu školu. Monografija donosi dosta novih, dosad nepoznatih činjenica i podataka, potom spisak od 770 radnika škole koji su radili od 1960. godine do danas. Posebno su interesantna poglavlja koja donose osvrte nekih od uposlenika, potom nekih od istaknutijih učenika škole, kao i sjećanja samog autora.

U navedenoj monografiji govori se i o okolnostima osnivanja prve narodne osnovne škole u naselju Radoč (Dobro Selo), te razlozima kasnijeg osnivanja škole u Bužimu, u odnosu na prvobitne namjere državnih organa. Nisu zaobiđeni ni problemi nedovoljnog ulaganja i loša materijalno-tehnička opremljenost školskih objekata, u određenim periodima postojanja škole, kao ni pozitivni pomaci koji su uslijedili osnivanjem srednje škole u Bužimu 1993. godine, a potom i Univerziteta u Bihaću 1997. godine. To se uveliko odrazilo na kadrovsku sliku u kolektivu koja je bila narušena odlaskom velikog broja učitelja i nastavnika srpske i crnogorske nacionalnosti, sa početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

U 100 godine svoga postojanja, škola u Bužimu je nekoliko puta mijenjala naziv. Isto tako, škola je prošla put od dvorazredne, četverorazredne, potom šestorazredne, osmorazredne, pa sve do devetorazredne. Njen historijski put obilježile su razne daće i nedaće, poput ubistva učitelja Envera Mustafića u toku Drugog svjetskog rata, ali i druge kontroverze i otpori konzervativnih mještana koji su teško prihvatali moderne obrazovne tokove.

Institucija koja okuplja akademsku elitu bužimskog kraja

Osnovna škola u Bužimu, kroz svoje postojanje i rad, uz edukativnu i odgojnu, imala je i širu kulturološku ulogu. Pored nemjerljive uloge koju je odigrala u opismenjavanju stanovništva ona je bila i ostala najznačajnija institucija koja okuplja akademsku elitu bužimskog kraja. To je bila i ostala javna ustanova sa najvećim brojem visokoobrazovanih uposlenika. Kroz nju je prošlo na stotine prosvjetnih radnika koji su, mimo redovnih školskih aktivnosti, u manjoj ili većoj mjeri uzimali učešće u javnom, kulturnom, sportskom, političkom i općenito društvenom životu šire zajednice. Ta dimenzija, koju je ova škola imala u profiliranju velikog broja javnih ličnosti, sportskih radnika i kulturnih djelatnika, u određenim sudbonosnim momentima, pokazala se kao institucija od strateškog značaja. Škola je imala uposlenike koji su odigrali značajnu ulogu u borbi protiv fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, u formiranju i radu nogometnih klubova u Bužimu (FK Naprijed/OFK Bratstvo/NK Vitez i FK Mangan), zatim u društveno-političkom organiziranju u vrijeme demokratskih promjena s početka devedesetih, ali i pripremama za organizaciju odbrane bužimskog kraja u odbrambeno – oslobodilačkom ratu, te na koncu nastanku, provedbi i realizaciji ideje o osnivanju srednje škole, ali i općine Bužim. I dalje, mnogi od radnika ove škole igraju važnu ulogu u društvenom životu bužimske općine ali i šire.

Sa današnje distance posmatrano, u cijelostoljetnom periodu postojanja i rada, Osnovna škola „Bužim“ je doprinijela stvaranju kvalitetnijih pretpostavki za odrastanje, školovanje i zapošljavanje velikog broja generacija bužimskog stanovništva. Kako do sada, tako i nadalje ona će po svemu sudeći i ostati ključna obrazovna ustanova na području općine Bužim, koja će pored prostora za sticanje osnovnog obrazovanja, nastaviti stvarati dobre pretpostavke i biti “odskočna daska” za dalje školovanje i studiranje, te za stručno djelovanje i izražavanje generacija budućih pisaca, ljekara, intelektualaca, inžinjera, umjetnika, režisera, novinara, uspješnih sportaša… a koji će, gdje god da se pojave, i gdje god da se za njih čuje, biti najbolji ambasadori bužimske općine.

Vrijedni uposlenici Osnovne škole „Bužim“ kroz proteklih 100 godina bili su najznačajniji stubovi u ovoj lokalnoj zajednici. I u narednom periodu oni će imati prvorazrednu i nezamjenjivu ulogu u obrazovanju i prosvjećivanju mladih ljudi. Na taj način će se opravdati i ključna svrha ove škole i njenog odgojno-vaspitnog procesa, a to je podizanje generacija i generacija odgojenih, obrazovanih, sposobnih, kreativnih i radišnih ljudi, koji će svojom mišlju, ponašanjem i djelom pozitivno mijenjati mentalni sklop ali i materijalne prilike u sredinama iz kojih dolaze i u kojima žive i rade. Jer samo obrazovan i odgojen čovjek može ići u korak sa vremenom, djelovati konstruktivno, rješavati raznovrsne životne probleme, dakle, biti društveno koristan u svojoj sredini, bilo na individualnom, bilo na kolektivnom planu, te biti značajna poluga razvoja i prosperiteta društvene zajednice. Osnovna škola „Bužim“ u svemu tome do sada je imala nemjerljivu ulogu, a nadati se da će tako biti i u buduće.

Monografija je pisana sa namjerom da se ostavi jedan dostojan trag o sto godina postojanja i rada škole jer ona pravi dobar presjek i u sažetom obliku zaokružuje priču o stogodišnjem periodu iza nas. U širem smislu, ona nije i ne može biti dostatna ovako značajnom jubileju, jer su mnogi detalji, zbog nepostojanja kompletne arhive ali i uopćenog pristupa, ostali nezabilježeni. Stoga, monografiju ne treba posmatrati kao cjelovit, sveobuhvatan i konačan prikaz, već kao jedan od pokušaja da se pomjeri granica dosadašnjih javnih znanja i činjenica o ovoj školi, o njenim radnicima i učenicima.

Sijamhodžić je imao želju uraditi najbolju monografiju škole u BiH

Važna podrška nastanku ove monografije bili su mnogobrojni saradnici (lektor, dizajner, recenzenti, fotografi, tehnički saradnici), kao i institucije i pojedinci koji su finansijski pomogli štampanje knjige. Promocija monografije održana je u dva navrata. Prvi put 5. oktobra u povodu Svjetskog dana učitelja, za uposlenike OŠ “Bužim”, gdje je kao promotor sudjelovao prof. dr. Izet Pehlić. Druga promocija upriličena je 10. oktobra za građane, a gosti promotori bili su doc. dr. hafiz Rifet Šahinović, te književnik i publicista Mehmed Pargan.

Autor Amir Sijamhodžić na promocijama je govorio o načinu nastanka ove knjige ali i ciljevima koje je pred sebe postavio u toku istraživanja. Po njegovim riječima ovo je knjiga čiji je primarni cilj da potvrdi značaj obrazovanja za svako društvo, u ovom slučaju značaj OŠ “Bužim” za društveni razvoj bužimskog kraja.

“Monografija OŠ ‘Bužim’, između ostalog, daje odgovor na većinu današnjih problema i pitanja sa kojima se susreće ova lokalna zajednica i njeno stanovništvo. Šta se pod tim misli? Naime, zakašnjelost osnivanja osnovne škole u Bužimu u odnosu na susjedna mjesta i gradove, ključni je razlog višedecenijske zaostalosti Bužima za susjednim mjestima i gradovima. Jer ne treba zaboraviti da su Bihać, Bosanska Krupa pa i Vrnograč 40 godina prije Bužima dobili školu. Dakle 1880. godine, a Bužim tek 1920. godine. Zamislimo sad koliko dug je bio taj period ‘mraka’ u Bužimu. Zamislimo samo da Bužim u proteklih 27 godina nije imao srednju školu, šta bismo mi danas imali i za koliko obrazovanih sugrađana bismo bili zakinuti. U tom smislu knjiga i donosi dosta informacija o tim društvenim peripetijama prije osnivanja i u toku samog osnivanja škole, a kakvo je, nažalost, i iskustvo ubistva muhtara Osmana Mulalića, čovjeka koji je oko 1908. godine htio osnovati školu u Bužimu. Mi se moramo suočiti i sa takvim negativnim i traumatičnim iskustvima iz prošlosti i u njima tražiti odgovor za naše zaostajanje, za sporiji napredak, ali i iz svega toga izvlačiti pouke za sadašnjost i budućnost“, kazao je je Sijamhodžić.

Autor je još kazao da je ovo knjiga u koju je uloženo jako puno truda i napora, jako puno ljubavi prema rodnom Bužimu, i na koncu i jako puno vlastitog novca. Kako je istakao ovo je tek treća monografija neke od škola na području Unsko-sanskog kantona.

„Na području Unsko-sanskog kantona, koliko ja znam, monografije imaju samo Osnovna škola u Vrnograču te bihaćka gimnazija. Ne želeći zvučati prepotentno, te ne želeći omalovažiti prethodno objavljene monografije, ja sam imao želju uraditi najbolju monografiju škole u Bosni i Hercegovini. Nadam se da sam u tome uspio, a vrijeme, čitaoci i kritika će dati svoj sud. Jer, mišljenja sam, da ako želimo dobaciti dalje od granica općina ili gradova u kojima živimo, moramo raditi najbolje stvari, najbolje proizvode, i biti najbolji u svemu. Naši ciljevi moraju biti visoko postavljeni, a i polovična realizacija visoko postavljenog cilja predstavlja veliki uspjeh. To je pravi put za uspjehe koji nas mogu učiniti prepoznatljivim i kao narod i kao državu. Samo tako možemo biti najbolji u svemu što radimo i čim se bavimo, i samo na takav način možemo biti istinske patriote ove zemlje i ljudi koji svojim djelima obogaćuju svjetsku kulturu i civilizaciju“, kazao je Sijamhodžić.