Tri pjesme Enesa Kiševića
PJESMA BEZ GLASA
Mene će moje pojesti riječi,
jer sve što bih htio sa njima reći
puno je manje od moga htijenja.
Iz dana u dan pjesma me mijenja.
Najsretniji sam
kad stihom, sav plamteći,
učinim poneko dobro
bez riječi.
BRZO SE SAKRIJ U MENI
Brzo se sakrij u meni,
ja ću se u tebe skriti,
da ne znam tko sam ja,
da ne znaš tko si ti.
Sva se u meni zavuci,
vani se zima sprema,
to smrt nas traži,
i vidi da nas nema.
ORGULJE I MUHE
Mraka da nije.
Tko bi od nas i znao
da zvijezde na nebu svijetle.
Tako i riječi:
svjetlaci su u tmini,
al na suncu kao muhe lete.
Enes Kišević, bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik i dramski umjetnik, rođen je 1. maja 1947. godine u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ključu, gdje mu je ostalo „djetinjstvo zaključano u Ključu“, kako je to i sam jednom napisao. U banjalučkom Narodnom pozorištu godinu dana radio je kao glumac-stažist. Diplomirao je na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti u Zagrebu 1972. godine. Poezija Enesa Kiševića poezija je sretnog Orfeja koji je trajno željan i žedan ljubavi. Prve stihove Kišević objavljuje krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kiševićeva prva pjesnička zbirka je Pjesnik nosi svoje pjesme na ogled (1974) u kojoj preovladava ljubavnointimistički ton, nakon koje slijede zbirke Sve mirim te, svijete (1976) i I ništa te kao ne boli (1980), gdje se pjesnik posvećuje egzistencijalnim motivima Stvoritelja, čovjeka i duše, prisustvu ljubavi u dalekom svijetu, Erosa sjeme (1986) koja predstavlja panertosko poimanje ljubavi. U zbirci Lampa u prolazu (1987) akcentirana je arhetipska pozicija antonima: Svjetlo i Mrak, u kojoj je Svjetlost nužna kreativna i, još važnije, etička energija čovjeka. Jutarnja molitva (1991) lirika je panteističkog doživljaja svjedinstva bića, hedonističkog doživljaja u kojem se čovjek sjedinjuje s prirodom i dr. Plodan pjesnički rad nastavlja zbirkama Sijeda djeca (1992), Havino preklinjanje (1995), Dever ćuprija (1996), Svjetlost je tvoja sjena (2003), Samo s Tobom ja sam ja (2005), Busen Bosne (2009), Iza naličja (2016). Pored toga, objavljivao je i knjige za djecu i omladinu. Član je Društva književnika Hrvatske i Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.
