Svjetski dan poezije
Svjetski dan poezije, koji se obilježava danas, posvećen je popularizaciji čitanja, pisanja i objavljivanja stihova, kao i proučavanja pjesničkog izraza. UNESCO je proglašenje Svjetskog dana poezije prepoznao kao mogućnost i način da se izrazi jedinstvo u kreativnosti ljudskog uma. Naglašeno je da treba dati priznanje i podsticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima. UNESCO je 1999. godine u Parizu proglasio 21. mart Svjetskim danom poezije. Prema podacima Nacionalnog odbora za obilježavanje Dana poezije, koji je od devedesetih godina prošlog stoljeća smješten na Floridi (SAD), ovaj praznik slavi se od 1505. godine. Uglavnom se ovaj praznik obilježavao u oktobru, najčešće 15. oktobra, na rođendan velikog rimskog pjesnika Vergilija. Sve do zvaničnog proglašenja UNESCO-a, praznik je naizmjenično slavljen u oktobru i novembru.
Obilježavajući Svjetski dan poezije, Redakcija magazina za kulturu i društvo Biserje objavljuje pjesmu Prh Skendera Kulenovića, jednog od najznačajnijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pjesnika:
PRH
To radi i rijeka. Iz zubala obala oslobađa se u ušću.
I vrba. Kroz rasprs pupova lišćem iskipi joj
nabrekla tuba.
Tako i svoga pancira tjeskobu, od utrobe pupa gušću,
u čahuri, maločas neživa, sad mala razapinje buba.
To sad je mumiju drevni oživio mag sunca i kiselina.
Oči, dvije žeđi, promoli prve. Nov grč, pa s gluhim
škrgutom muke
ramenima nadme prvi prsten stege – i strašna je mina.
On prsne. I srećna, tad prvim pipcima dohvati
sunčeve ruke.
Još, pa još – i svoja. Al uzetog prha: cima iz
balzama krila.
Još prozirna do srca. Niču po njoj zvijezde i oblači
je svila.
U slasti uskrsenja i u čudu svijeta još ne zna kud bi,
šta bi.
Tad, jedva, razlepezi krila, ko da je vidjela buđenje
lokvanja.
Okuša prh pa, puna vječnosti, prhne u srećni svijet
neznanja,
pahuljica radosti, svemu u susret, maslačku, jeseni,
žabi.
IZVOR: Skender Kulenović, Pjesme; Ponornica, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 85.
