Sahat-kula Mehmed-paše Sokolovića u Foči
U neposrednoj blizini džamije i drugih zadužbina Mehmed-paše Kukavice u Foči nalazi se i Sahat-kula. S obzirom na to da ne postoje pisani tragovi o izgradnji ovog objekta, može se pretpostaviti da je izgrađen nakon 1758. godine, jer se ne spominje u vakufnami Mehmed-paše Kukavice iz te godine. Oko 1884. godine sat na ovoj Sahat-kuli nije bio u funkciji te je iste godine doveden majstor da ga popravi. Devedesetih godina 19. stoljeća nabavljen je novi sat, a stari je prenesen u Zemaljski muzej. Tada je preneseno i zvono na kojem je bila urezana 1637. godina. Tokom Drugog svjetskog rata, Sahat-kula je dosta stradala, a 1954. godine izvršene su popravke na objektu. Sanacija Sahat-kule izvršena je i 1988. godine, a novi satni mehanizam na električni pogon postavljen je 1991. godine, povodom obilježavanja 440 godina postojanja Aladža-džamije. Osnova objekta je nepravilan kvadrat dimenzija 3,10×3,20 m i visine oko 20 m.
Ispod niskog četverovodnog (šatorastog) krova sa pokrovom od ćeramide je vijenac, a ispod njega se nalaze četiri otvora–prozora na sve četiri strane sa završetkom u vidu prelomljenih lukova, na kojima je smješten sat. Između otvora smješten je satni mehanizam spojen sa zvonom. Ne zna se tačno vrijeme kada je nabavljeno zvono ove Sahat-kule, ali se zna da je nabavljeno poslije 1878. godine u Beču.
Na Sahat-kuli vidljivi su i drugi otvori nalik na puškarnice. Oni su raspoređeni na glavnim plohama objekta, a kroz njih prodire oskudna svjetlost u unutrašnjost. Do sata vodi drveno stepenište izgrađeno uz zidove sa malim podestima u svakom ćošku unutrašnjosti. Pri tlu Sahat-kule nalaze se ulazna vrata koja su od svih sahat-kula u BiH najmanjih dimenzija – 0,64×0,95 m. Objekat je građen od pritesanog kamena bez završne obrade malterom, a njegovi uglovi rađeni su od bolje tesanog kamena.
Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika