Ramazanije: Online izložba bošnjačke pobožne poezije

U povodu završetka ramazana i nastupajućeg Ramazanskog bajrama, magazin Biserje predstavlja online izložbu Ramazanije: bošnjačka pobožna poezija, koja je izvorno postavljena u Galeriji „Preporod“ u Sarajevu od 10. do 17. maja 2021. godine.

Izložbu čini 30 antologijskih pjesama pobožne tematike čiji su autori jednako toliko pjesnika kako starije, tako i savremene bošnjačke književnosti, sve do recentne književne prakse, simbolički svaki dan ramazana predstavljajući jednom pjesmom.

Priređivači izložbe su saradnici Instituta za bošnjačke studije BZK „Preporod“ magistar filozofije Mak Tanović i magistar književnosti Elmir Spahić, glavni i odgovorni urednik magazina Biserje i asistent na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a likovni aspekt izložbe realizirala je akademska slikarka Alisa Teletović.

U ime Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo kao pokrovitelja rada i djelovanja BZK „Preporod“ izložbu je u Galeriji „Preporod“ u Sarajevu 7. maja 2021. godine svečano otvorio ministar Samir Avdić,  a sama izložba realizirana je uz podršku kompanije BH Telecom kao generalnog sponzora i glavnog pokrovitelja izložbe.

Nakon Sarajeva izložba će biti postavljena i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama i bošnjačkoj dijaspori.

„Zvuči l’ to svjetlost ili to zvuk se sjaje…“

(O pobožnoj poeziji u bošnjačkoj književnosti)

Kako je književnost sastavni dio cjeline kulture jednog naroda, ali i jedan od izraza njegove duhovnosti, tako i bošnjačka književnost reflektira ukupnost bošnjačke kulture i njezinu duhovnu sadržinu. Iako je po postanku rezultat individualnog kreativnog čina, književnost je, u složenom odnosu pojedinca i zajednice ostvarenom prvenstveno putem jezika i zajedničkog kulturalnog pamćenja, na neki način, i „unutrašnja zbilja“ svakog naroda, njegova „intima“, kako to zapaža libansko-francuski pisac Amin Maalouf, tj. prostor najprisnijeg poniranja u sebe, u svoju misao i emocije te uopće u doživljaj sebe i svijeta i života u kojem živi. A u toj individualno-kolektivnoj književnoj „unutrašnjoj zbilji“ i „intimi“ vjerovatno „najunutrašnjija“ i „najintimnija“ zbija jeste zbilja susreta s Apsolutom – s Božanskim, koja se u književnosti posebno upečatljivo ostvaruje naročito u poeziji.

Pobožna poezija jeste, dakle, poezija susreta čovjeka s Bogom, susret prolaznog s Vječnim, upitanog i Onog spram Kojeg su usmjerena prva pitanja i Kojem se vraćaju posljednji odgovori.

U bošnjačkoj književnoj povijesti pjesnički susreti čovjeka s Bogom traju stoljećima, još od lapidarnih natpisa na stećcima i zapisa na marginama srednjovjekovnih bosanskih kodeksa i listina, pa kroza sva kasnija vremena. To je, međutim, posebno intenzivno od onog trenutka kad se bošnjačka književna praksa dominantno okreće potrazi za Apsolutom, što će biti prevlađujući tok u bošnjačkom književnom, a prvenstveno pjesničkom stvaranju na orijentalno-islamskim jezicima tokom osmanskog vremena u Bosni, kad se u ukupnoj kulturi Bošnjaka, pa tako i u bošnjačkoj književnosti, uobličava ona duhovna sadržina koja će je od ovog vremena pa nadalje specifično obilježavati. Ovaj tok ne prestaje ni kasnije, u novim vremenima što u Bosnu dolaze s austrougarskom okupacijom i tekovinama moderne zapadno-evropske kulture, ali se on bitno mijenja. Dok je u ranijim vremenima bošnjački pjesnik svoj poetsko-duhovni put tražio riječima stranog – turskog, perzijskog ili arapskog jezika, s početkom novih vremena on se vraća maternjem – bosanskom jeziku, pri čemu se sad ostvaruje i u novom književno-kulturalnom kontekstu zapadno-evropskog tipa. Tad u ukupnoj bošnjačkoj književnosti i kulturi, pa tako i u bošnjačkoj pobožnoj poeziji, nastaju naročite, specifične liminalno-sinkretičke književno-kulturalne tvorbe, tj. osobene kreacije susretanja i preplitanja čitavih tradicija muslimanskog Orijenta i evropskog Zapada, na način koji se rijetko viđa drugdje. I baš tad, u tom jedinstvenom susretu i prepletu koji presudno obilježava Bosnu, nastaju vjerovatno i najznačajnija ostvarenja bošnjačke pobožne poezije, kao i neka od najznačajnijih djela bošnjačke književnosti uopće.

Stih „Zvuči l’ to svjetlost ili to zvuk se sjaje…“ iz pjesme Ramazanska večer Muse Ćazima Ćatića, stih izvanredne književne sugestivnosti susreta čovjeka s Bogom, tek uzorak je – jedan od niza mogućih – čitavog pobožnog pjesničkog univerzuma u bošnjačkoj književnosti i njegovih visokih književno-duhovnih dometa. Tu ljepotu duha ostvarenog u pjesničkoj riječi predstavlja ova izložba, kao također jedan od tek mogućih izbora iz duge i bogate tradicije bošnjačke pobožne poezije. Trideset izabranih pjesama, kao trideset ramazanskih dana, i jednako toliko individualnih pjesničkih susreta s Bogom, samo su, stoga, tek jedan od mogućih prikaza „najunutrašnjije“ i „najintimnije“ zbilje književnog i kulturnog stvaranja Bošnjaka.

Prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK „Preporod“