PREPOROD OBILJEŽIO GODIŠNJICU: Nedžad Ibrišimović nikada nije otišao iz Žepča

„Žepče je mjesto, života, vječne inspiracije, mjesto kojem se Nedžad uvijek vraćao. Upravo ovaj grad, koji se ugnjezdio ispod brda Orlovik, na obalama rijeke Bosne, a u koji je rahmetli Nedžad došao s majkom sa nepune tri godine, ostavio je vječni pečat na njegov život i rad. Žepču i njegovim ljudima uvijek se vraćo i nikad ga nije zaboravljao. S ponosom ga isticao i o Žepču uvijek govorio na poseban način. Njegove ljude i toponime ostavio je opisane u svojim pjesmama, proznim knjigama, skulpturama, likovnim djelima… Koliko je bio vezan za Žepče i Žepčake, najbolje svjedoči da je za života dio svoje porodične kuće dao na korištenje za potrebe uspostave Spomen sobe šehidima Žepča. I danas, devet godina od njegove smrti, Nedžad Ibrišimović nije otišao iz Žepča. Potvrda toga je i večerašnja književna večer, koja je i pored pandemije uzrokovane koronavirusom okupila ljubitelje djela i lika ovog velikana bh književnosti“, rekao je u uvodnom obraćanju Rusmir Agić.

„Književnik, kritičar i publicista, Nedžad Ibrišimović, javio se sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni osobenom i inovativnom pripovjednom poetikom koja je već u svojoj početnoj fazi prvo nagovijestila, a zatim potpuno otvorila procese promjene modernističke paradigme bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti. Međutim, ono što značajno obilježava početnu fazu njegovog književnog stvaranja jeste upravo trenutak artikuliranja u kontekstu naročito nepovoljnih književnohistorijskih i književnoznanstvenih, te društvenih, kulturnih i političkih prilika, odnosno vrlo otvoreno suspendiranje bošnjačkog književnog, jezičkog i kulturnog elementa u okvirima jugoslavenskog konteksta“, rekao je dr. Dženan Kos.

„Usprkos tome, u drugoj polovini šezdestih godina, a nakon objave niza djela Maka Dizdara, Meše Selimovića i Nedžada Ibrišimovića, a zatim početkom sedamdesetih i djela Derviša Sušića, Skendera Kulenovića, Ćamila Sijarića, Irfana Horozovića i drugih bošnjačkih pisaca koji svoj moderni književni izraz prije svega zasnovali na obnovi vlastite književne i kulturne tradicije, preporod bošnjačke književnosti jugoslavenskog razdoblja počinje narastati u svojevrsnu ekspanziju ukupnih društvenih i kulturnih preobražaja. U takvim prilikama, zahvaljujući književnokritičkoj djelatnosti na prvom mjestu Midhata Begića, a potom Muhsina Rizvića i drugih kritičara, uspostavit će se osoben bosanskohercegovački kritički fokus koji je u ovim procesima prepoznao, procijenio i istakao nove poetičke tokove i vrijednosti dotad potpuno zanemarene bosanskohercegovačke i bošnjačke književne djelatnosti“, objasnio je dr. Dženan Kos.

Filip Mursel Begović se osvrnuo na značaj aktivnosti BZK „Preporod“ u Žepču u vezi uspješne realizacije Spomen sobe šehidima Žepča i Spomen sobe književniku Nedžadu Ibrišimoviću. Odnos prema velikim bošnjačkim piscima ilustrirao je osvrtom na djelovanje i ulogu bošnjačkog preporoditelja Safveta bega Bašagića, čiju rodnu kuću, spomenik kulture, je nedavno „Preporod“ otkupio i planira od nje napraviti muzejski prostor, ali i mjesto na kojemu će se odvijati programi žive kulture. „Identitetarni životni puls bošnjačkog naroda usko je vezan uz puls Preporoda. Preporod je temeljna kuća Bošnjaka kada govorimo o kulturi, a svaki narod svoju homogenost duguje snazi kulturne zajednice“, rekao je Begović govoreći o procesima osporavanja bošnjačke kulturne posebnosti. U tom kontekstu je objasnio zašto je Nedžad Ibrišimović duže vremena bio u nemilosti pojedinaca koji su monopolizirali sektor kulture u Bosni i Hercegovini. Generalni projekt menadžer BZK „Preporod“ je najavio i niz projekata koji će se naredne godine poduzeti sa svrhom dostojnog obilježavanja desetogodišnjice smrti Nedžada Ibrišimovića.

O svojim druženjima sa velikim piscem, potretirajući njegovu osobnost i karizmatičnost, govorio je general Armije R BiH Rašid Zorlak, dugogodišnji kućni prijatelj Nedžada Ibrišimovića. Dobitnik „Zlatnog ljiljana“ Rašid Zorlak je jedan od najvećih stručnjaka iz oblasti hemije u bivšoj Jugoslaviji, bivši predavač na Vojnoj akademiji u Sarajevu i Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i višestruko je nagrađivan za svoje ratne zasluge tokom obrane Bosne i Hercegovine od agresije.

U cilju što veće popularizacije Ibrišimovićevog književnog djela među učenicima srednjih škola, BZK „Preporod“ Žepče raspiso je krajem maja mjeseca KONKURS za izbor najboljeg liteterarnog rada za učenike srednjih škola Zeničko-dobojskog kantona.

Teme ovogodišnjeg konkursa za izbor najboljeg literarnog rada bile su: „Bilo jednom“ i „Da bih opstao u mojoj Bosni, moram postati div“.

Nakon što je konkurs zatvoren 1. septembra, Komisija BZK „Preporod“ Žepče u sastavu nastavnica bosanskog jezika Maličbegović Hatidža, član Upravnog odbora BZK „Preporod“ Žepče Semin Smajlović i žepački pjesnik Arif Odobašić izabrali su tri najbolja rada.

Treće mjesto i nagradu od 50 KM osvojila je Medina Šahinović, učenica Mješovite srednje škole „Hazim Šabanović“ iz Visokog. Drugo mjesto i nagradu od 150 KM osvojila je učenica Mješovite srednje škole iz Zenice Ajna Halilović..

Prvo mjesto za pjesmu „Bilo jednom“ i nagradu od 200 KM osvojio je Mahir Rešidović, učenik Gimnazije „Edhem Mulabdić“ iz Maglaja.