Poezija: Emir Jakubović

OBOJI NOĆI LJUBAVLJU

Na umoru Sunca kod prvog sumraka

Nebo bješe okupano bojama maka

A oblačka nigdje, nebesa su jasna i čista

Preliva se u oku tvom ta boja njegova ista

Prelijep mi je prizor, umjetničkih djela je dvoje

Prvo je nebo što plamti, a drugo su oči tvoje

Vidim i u tvojim očima gori iskra jaka

I nebo ti zavidi na ljepoti prelivenog maka

Sahranili smo Sunce skupa, ali ne zadugo

Probudiće se ono opet, kao i sve drugo

I tad će u očima tvojim zasjati druge boje

Svejedno kakve, sve ti jednako dobro stoje

Sati s tobom brzo teku, ne znam kud se žure

Oko nas već je sve okupano mrakom

Samo zvijezde namiguju i umorno trepere

Obuzima me misao, prožeta je strahom

Zašto moći nemam da zaustavim vrijeme

Neka bude preteško, nosiću to breme

Samo da doživim, da trenutak vječno traje

I posle vječnosti, ako treba, neka mi se duša kaje

Jer je bila željna boje maka

Jer je bila željna s tobom mraka

Jer je bila žedna i htjela da te ispije

Kap po kap, kroz vječnost da se opije

Naše prve sumrake i naše duge noći

Obojiše u ljubav iskrama tvoje oči

A ljubav živi u bojama mogućim svim

Živi svugdje, a najviše u očima koje volim

UGASNULA ČULA MOJA

Gledao sam, ali nisam vidio

Slušao sam, ali nisam čuo

Osjećao sam, ali me nije u srce pogodilo

Nešto se čudno iz tih jada izrodilo

Po duši mi tuga kolo vodi i igra

Tutnje talambasi i harfe struna titra

Ko da čuje zvuke koraka mojih

I ko sam ja da koračam ako se bojim

Plašim se, a strah me nije

Nit’ osjećam zebnju i kob njenu

Nemoj da me žališ, na žal moj nogom stupaš

Nek’ tvoje suze po zemlji ne kanu

Jer vatrom me sušiš, a čelikom kupaš

Ako sudbine nije, neka nije ni nas

Nazor sudba krojena neće biti spas

Sad bolje vidim, puklo mi pred očima

Falilo je zvijezda u onim našim noćima

Sad bolje čujem, ali, avaj, nemam šta da slušam

Tišina zvoni, da je prekinem neću ni da pokušam

Sad bolje osjećam, jer mi srce strijelama otrovnim pogađa

Što mi čula otupiše zbog onog što se ne događa

Da se preispitam i zarovim u sebe samog

Nalazio bih samo opake ljubavi talog

Ne bih da ga diram, jerbo se lako sluti

Talog će crni život da mi zamuti

Emir Jakubović rođen je 10. juna 1997. godine u Sarajevu. Završio je Srednju medicinsku školu u Sarajevu, a trenutno je student Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Pravnog fakulteta Privredne akademije u Novom Sadu. Kao učenik završnog (VIII) razreda osnovne škole učestvovao je na takmičenju osnovnih škola općine Ilidža za izbor najljepše pjesme o temi „Ilidžo, u srcu i stihu te nosim“. Na tom takmičenju osvoja 1. mjesto, a pjesma je i objavljena u knjizi posvećenoj najljepšim pjesmama koje su u ranijim godinama osvajale prva mjesta na spomenutom takmičenju. Pjesme su mu objavljene na internet stranici magazina za kulturu i društvo Biserje, magazina za filozofiju, kulturu i umjetnost Dunjalučar i dr.