Poezija: Amina Bulić
HISTORIJA MALIH
Noći ovdje padaju
često raspirujuć strahove
poput vjetra što zazvuči kao vrisak
u kom se raspukla nada.
Tad ključamo odaje svoje časti i
pred pragove vodu prolijevamo.
Noći ovdje padaju
često pucketanjem vatre iskreć.
Tad ruke prazne uz nebo vezujemo i
jedni od drugih lica okrećemo.
Uvlače se u nas trome riječi,
u nemuštosti zriju zebnjom.
Na našim ognjištima truhnemo i
velike pišemo historije,
U škrtosti pisara
skončavaju istine.
ISPOVIJED SLOBODE
Bila sam sloboda
u rukama sužnja
imala sam oblik čežnje
Prvo mi oduzeše riječi
kojima sam mogla narisati svijet,
Potom mi pogled ukrotiše
teškim zasunima pravde
Dugo me niko po imenu
ne oslovi,
Postadoh gluha utvara nade
Mnome su trgovali
na svim meridijanima
jednako prezirali
prisustvo i odsustvo moje
Nepoželjna u miru, uvredljiva u ratu
Potucala sam se od molitve do neba
i natrag
u egzil
ponekog srca
Neustrašivo su do mene stizali
jedino oni
što su putevima mračnim –
kao ka svjetlu – do sebe
hodili.
Amina Bulić rođena je 1991. godine. Magistrirala je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Zamjenica je glavne urednice internetskog časopisa za poeziju i kratke književne forme “Fragment”. Živi i piše u Sarajevu. Objavljuje naučne radove, eseje, književnu i filmsku kritiku, kratke priče, poeziju te književne prijevode s italijanskog jezika.
