Obavijest o drugom, dopunjenom izdanju knjige „Bošnjačka politika u XX stoljeću“ autora Šaćira Filandre

Najnovije izdanje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ je knjiga Bošnjačka politika u XX stoljeću, drugo, dopunjeno izdanje, autora Šaćira Filandre. U odnosu na prvo pojavljivanje knjige (1988), ovo izdanje pojavljuje se s nepromijenjenim osnovnim tekstom uz dopunu završnim poglavljem „Izazovi bošnjačke politike u XXI stoljeću“, gdje autor donosi svoje viđenje osnovnih pitanja i problema s kojima se bošnjačka politika susreće u aktuelnim i nadolazećim vremenima.

Knjiga donosi prikaz savremenog bošnjačkog političkog i nacionalnog razvoja, ističe osnovna pitanja svake dionice tog razvoja, portretira i ocjenjuje ključne oblikovatelje i nosice bošnjačke političke misli i djelatnosti, identificira i povijesno kontekstualizira bošnjačke političke stranke, kulturne i intelektualne grupacije koje su promicale političke interese vlastitog naroda, utvrđuje principe bošnjačke politike, njenu doktrinu i kontinuitet razvoja tokom cijelog stoljeća. U izradi knjige su preovlađujuće korišteni primarni izvori, arhivska građa, dokumenti i stenogrami političkih tijela koji prije ove knjige i nisu bili dostupni javnosti, što knjizi daje znanstvenu izvornost ali i intrignantnost.

Prema autorovom mišljenju, bošnjački politički i nacionalni razvoj u XX stoljeću ima jasan,  kontinuiran i pozitivan razvoj. Bošnjačka politika u ovom prikazu je govor o jednom afirmativnom, razvojnom i optimističnom narativu. Politička svijest i politička praksa bošnjačkog naroda tokom proteklog stoljeća odvijala se u osnovi unutar tri važne društvene kategorije: kategorije kulture, nacije i države. Tim trima kategorijama u Filandrinom istraživanju odgovaraju tri prepoznatljiva stupnja političkog razvoja, ili, poreciznije rečeno, tri preporoda.

Prvi bošnjački preporod odvija se na početku XX stoljeća i koncentriran je na ketegoriju „kulture“. Predvodi ga prva sekularno obrazovana i evropski orijentirana bošnjačka inteligencija sa Safvet-begom Bašagićem i Ali-begom Firdusom na čelu. Ova generacija bošnjačkih plitičkih i kulturnih djelatnika vrši uspješan prijelaz iz tradicijskih u moderne društvene i civilizacijske tokove osnivanjem političkih stranaka, kulturnih društava, pokretanjem štampe, publicistike, izdavaštva i  novčanih zavoda, svijesna nužnosti iznalaženja modusa održanja vlastitog naroda u novom političkom i državno-pravnom statusu. Drugi bošnjački preporod odvija se u znaku kategorije „nacije“ i dešava se tokom 70. i 80. godina prošlog stoljeća, kada se u nutar socijalističkog svjetonazora i društvenog sistema od strane komunista priznaje bošnjačka narodna individualnost i posebnost pod etnonimom „Muslimani“. Ovo važno  političko, nacionalno i kulturno postignuće djelo je narasle bošnjačke inteligencije tog vremena, gdje se posebno u toj aktivnosti ističu Mustafa Imamović, Atif Purivatra, Alija Isaković, ali i nacionalno osvješćene komunističke muslimanske elite s Džemalom Bjedićem, Avdom Humom i Hamdijom Pozdercem na čelu.  Treći bošnjački preporod odvija se 90. godina prošlog stoljeća, nastupa s krizom i krajem socijalizma kada na društvenu i političku pozornicu stupaju nove političke ideje i snage koje predvodi Alija Izetbegović. Ovaj preporod se koncentrira na kategoriju „države“ i njegovo postignuće je sticanje državne samostalnosti i neovisnosti Bosne i Hercegovine.

Na ovaj način Bošnjaci su od status vjerske zajednice osuđene na kulturnu asimilaciju ili izgon,  nepriznatog naroda kome je predviđeno bilo pretapanje u druge narode, što je njihov tretman prve polovine 20. stoljeća, na kraju stoljeća stekli samopouzdanje i izašli na svjetsku političku pozornicu s komšijskim bosanskim Srbima i Hrvatima kao ravnopravan nacionalni i politički faktor uspostave bosanske državne neovisnosti.

U okviru ove tri ključne etape razvoja bošnjačke politike autor obrađuje čitav niz pitanja i društvenih događanja posredstvom kojih se i dešavao bošnjački razvoj. Tako u knjizi nalazimo posebna poglavlja o nacionalnim pokretima, političkom organiziranju i ustavno-političkim nagodbama o Bosni tokom austro-ugarskog perioda njenog postojanja; Bošnjaci i ideja Jugoslavije, političko organiziranje, Mehmed Spaho i JMO, Bosna i sporazum Cvetković – Maček, Putokaz i bošnjačka komunistička inteligencija; Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu, Odbor „Narodnog spasa“ i muslimanske milicije; Bošnjaci i socijalizam, slučajevi Pašage Mandžića, Osmana Karabegovića, Avde Hume, Hajre Kapetanovića, Salima Ćerića i Meše Selimovića, kulturno-znanstvena postignuća Alije Isakovića i Muhsina Ruzvića, proces „muslimanskim intelektualcima 1983. godine“; raspad komunističke Jugoslavije, ideja bošnjaštva i uspostava bosanske države, agresija na Bosnu i Hercegovinu i politička djelatnost Alije Izetbegovića.