Na današnji dan rođen Gradimir Gojer, bosanskohercegovački pisac, režiser, teatrolog i akademik
Na današnji dan, 4. marta 1951. u Mostaru rođen je Gradimir Gojer, bosanskohercegovački pisac, režiser, teatrolog i akademik. Studij komparativne književnosti i teatrologije završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od osnivača Mostarskog teatra mladih i Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) i utemeljitelj Male scene Narodnog pozorišta Sarajevo. Predavao je na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu i na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. U dva mandata obnašao je dužnost predsjednika Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
Adaptirao je glasovita djela južnoslavenske književnosti, a samo neka od njih su Hrvatska rapsodija Miroslava Krleže, Čega smo zbir Abdulaha Sidrana, Brotnjice Maka Dizdara, Grozdanin kikot Hamze Hume, Kuća bez vrata Nedžada Ibrišimovića i dr.
Autor je brojnih knjiga iz područja teatrologije, književne kritike, povijesti književnosti, publicistike i poezije. Njegova djela prevođena su na makedonski, engleski, norveški, poljski i rumunski jezik. Od rane mladosti angažiran je u politici. Član je Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, član Akademije Balkanike Europeane iz Bukurešta te počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici i Mediteranske akademije iz Struge (Makedonija). Za svoj rad višestruko je nagrađivan, pa su neke od nagrada Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Grozdanin kikot, Večernjakov pečat, Zlatno pero, Kočićevo pero i sl. Kao iznimno plodan pjesnik, Gradimir Gojer u pjesničkim knjigama nudi motivsku nepresušnost, sakupljajući i predočavajući savremenom svijetu možda i zaboravljene obrise civilizacija, pa su njegove knjige poezije čuvari estetike (u tome i etike) svjetske i domaće književnosti, ali i čitaočeve obaveze da u recepciji književnog djela postane, kako je kazao Umberto Eco, kompetentni čitalac. Nadalje, riječ je o poeziji koja ne isključuje nego čak i alarmira obavezu da književnost (p)ostane glas koji će reagirati na društveno-politička gibanja, pored čega dakako da postoji mjesto i prostor za lirskog subjekta koji kreira ode i himne o ljubavi.
Živi i piše u Sarajevu.
Obilježavajući godišnjicu rođenja Gradimira Gojera, objavljujemo dvije pjesme iz pjesničke knjige Svjetline laništa (2019):
PIŠEM SNIJEGOM NOĆAŠNJIM
U osvit zore pišem snijegom noćašnjim,
pišem stupski kruto za toplinu nježne
Lipovičke šume, u kojoj već čuju se
Glasovi pramaljetni, u kojoj lutalica,
Pas moj u otmjenosti svojoj spava,
Nježno me čeka ne brojeći dane
Ni mjesece, tek samo snježno
Čeka da prijateljstvo ne gasne.
SUHOZID PRESKOČIVŠI
Suhozid preskočivši sa pogledom
Na leđa tvoja, tek preplanula,
Zapućujem se alabasteru što
Sija i traži ruke moje dodir,
Dok u zvuku cvrčka ljetnjeg,
Gasne ti pogled u akvamarin
Potopljen, uzdah se ote, uzdah
Što godišta nosi, što trajanja
Nema jer je trajan u duši,
Okrenuvši se, prozborio sam,
Prozborio molitvu za nas.
IZVOR: Gradimir Gojer, Svjetline laništa, Gariwo, Sarajevo, 2019.
