KODRIĆ: Ideal je spoj tradicije i modernosti

Šta je to Godina „Preporoda“ i koje su to najvažnije godišnjice koje ove godine obilježava BZK „Preporod“?

Ova, 2020. godina, višestruko je jubilarna i zato posebno važna za Bošnjačku zajednicu kulture (BZK) „Preporod“ kao temeljnu i najstariju ustanovu kulture Bošnjaka, odnosno bošnjačku kulturnu maticu. U njoj se, naime, stječe nekoliko značajnih godišnjica vezanih za BZK „Preporod“, te je to razlog zašto smo 20. februara ove godine, na Dan BZK „Preporod“, najavili Godinu „Preporoda“. Namjeravali smo tako, pod ovim jubilarnim naslovom, obilježiti niz važnih godišnjica vezanih kako direktno za sam „Preporod“, tako i za kulturu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine uopće, što je, inače, teško razdvajati s obzirom na ključno važnu ulogu „Preporoda“ u kulturnom životu i Bošnjaka i Bosne i Hercegovine već gotovo 120 godina.

U nizu tih važnih godišnjica koje obilježavamo ove godine, prva je, naravno, 30. godišnjica obnove rada BZK „Preporod“, koji je osnovan pod imenom društva „Gajret“  još 1903. godine, pri čemu su jugoslavenske vlasti 1949. godine zabranile rad „Preporoda“, da bi tek 1990. godine on bio obnovljen, s propašću jugoslavenskog socijalističkog poretka i demokratizacijom zemlje. U pitanju je vrlo važan naš jubilej, jubilej koji govori o tradiciji i trajnosti „Preporoda“ i kao kulturne ustanove i kao ideje, koja, evo, traje više od jednog stoljeća.

Tu je, također, i 90. godišnjica rođenja prof. dr. Muhsina Rizvića (1930–1994), prvog predsjednika obnovljenog „Preporoda“, ali i našeg najznačajnijeg historičara bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, neobično vrijednog i posvećenog proučavaoca naše književne povijesti. Rizvić je imao nesumnjivo vodeću ulogu u naučnom  afirmiranju kako bosanskohercegovačke, tako i bošnjačke književnosti, koje su desetljećima bile smatrane „nepostojećim“ književnostima, odnosno zabranjene, negirane i marginalizirane. Svojim golemim naučnim djelom Rizvić je bio jedan od onih koji su ispravljali ove strašne nepravde i naučne besmislice, a svoje silno znanje i afirmatorsku energiju 1990. godine unio je i u tad tek obnovljeni „Preporod“, iznova utemeljujući „Preporod“ kao stožernu kulturnu ustanovu Bošnjaka.

Niz je i drugih vrlo važnih godišnjica koje su vezane za ovu, 2020. godinu, ali zasigurno najveća i najvažnija, posebno u širim okvirima, jeste 150. godišnjica rođenja dr. Safvet-bega Bašagića (1870–1934), a koja je također na poseban način direktno vezana i za BZK „Preporod“.

Naime, kao što je poznato, ili kao što bi poznato moralo biti, Bašagić je jedna od najznačajnijih ličnosti u novijoj bošnjačkoj povijesti, znameniti bošnjački narodni preporoditelj, pjesnik, dramski pisac i prevodilac, kulturni i naučni radnik te društveno-politički aktivist s kraja 19. i početka 20. stoljeća, itd., itd. No, što s posebnim ponosom ističemo, Bašagić je bio i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, koja je, baš s Bašagićem na čelu, osnovana dalekog, ali sudbinski prekretnog 20. februara 1903. godine pod imenom društva „Gajret“ kao pretečom i pravnim prethodnikom današnjeg „Preporoda“, uz društvo „Narodna uzdanica“ iz 1924. godine.

Tako su se, eto, ove tri važne godišnjice udružile u našoj Godini „Preporoda“, kao i niz drugih godišnjica važnih za kulturu i identitet Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Sve te godišnjice namjeravali smo primjereno obilježiti brojnim kulturnim, naučno-obrazovnim i izdavačkim programima i projektima, ali nas je – kao, uostalom, i cijeli svijet – u tome omela aktuelna pandemija i kriza s njom povezana. No, to ne znači da smo odustali od obilježavanja ovih i drugih značajnih jubileja, naprotiv – mi i dalje radimo i prilagođavamo se datim uvjetima u svakom segmentu našeg rada, pa tako i onda kad je riječ o obilježavanju jubileja i uopće Godini „Preporoda“, s tim što sad to uglavnom realiziramo „nadaljinu“, odnosno online…

Koji je značaj Safvet-bega Bašagića kao jednog od osnivača „Gajreta“ kao preteče današnjeg „Preporod“?

Već i letimični pogled na Bašagićevu biografiju, a nekamoli studiozniji uvid u njegov život i sveukupno njegovo djelo i djelovanje, u Bašagiću, kako rekoh, otkriva jednu od najznačajnijih ličnosti u novijoj bošnjačkoj povijesti. To je vrlo krupna ocjena, ali je u potpunosti utemeljena jer Bašagić je bio u suštini predvodnik čitave jedne generacije koja je gradila i naš kulturno-kolektivni identitet, ali i naš cjelokupni svijet, ili naš cjelokupni kulturno-društveni okvir u kojem po mnogo čemu živimo i danas.

Bašagić je, naime, cijelim svojim i životom, i djelom, i širim djelovanjem nastojao odgovoriti na situaciju u kojoj su se našli Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine, a kad je, nakon nešto više od četiri stoljeća, došlo do simboličke „migracije“ ovog prostora iz okvira Osmanskog carstva u novi, evropski okvir, okvir koji je stoljećima kod bosanskih muslimana razumijevan kao stran i neprijateljski, kao tuđi i dalek, kao „kaurski“. To je posebno kod Bošnjaka izazvalo strahoviti ne samo kulturni već i najširi društveni lom, strašnu kulturnu dramu i traumu, od koje se u nekim segmentima još uvijek nismo dokraja oporavili. Kao što je poznato, mnogi će Bošnjaci, među njima mnogi uglednici, učiniti u tom trenutku „hidžru“ u preostali dio Osmanskog carstva, što će dovesti do velike i tragične depopulacije Bosne, a što je posebno tragično bilo s obzirom na odlazak i mnogih koji su ranije činili društvenu, kulturnu, naučnu i obrazovnu elitu. Drugi, oni koji su ostali u Bosni, uglavnom su s nepovjerenjem prihvatali novu, austrougarsku vlast i uopće novi društveno-kulturni trenutak i, na neki način, isključili se iz matice života, a što je vodilo i mogućnosti suštinskog ne samo nazatka već i nestanka bošnjačkog naroda u Bosni kao njihovoj domovini.

Nasuprot ovim tendencijama, već u prvim godinama nakon austrougarske okupacije Bosne javit će se oni koji će imati hrabrosti uhvatiti se u koštac s izazovima povijesne situacije u kojoj su se Bošnjaci našli nakon 1878. godine. Tu generaciju, na neki način, inicirao je već i Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, čiju smo 180. godišnjicu rođenja obilježili prošle godine, ali stvarni pokretač, stvarni aktivist ove nove generacije i stvarni njen predvodnik bit će upravo dr. Safvet-beg Bašagić. U najkraćem, njegov je ideal bio spoj prošlosti i aktuelnih izazova, odnosno spoj tradicije i modernosti, ili spoj muslimanskog Orijenta i evropskog Zapada u Bosni i identitetu Bošnjaka, o čemu je pisao i kao književnik i kao naučnik i čemu je težio svojim sveukupnim kulturno-društvenim, kao i političkim djelovanjem.

Na temelju ovih ideja, Bašagić se formira i kao pisac i kao naučnik i kao kulturno-društveni te politički djelatnik i pokreće niz aktivnosti s ovim u vezi. Npr., uz mnoge druge nove pojave kod Bošnjaka, Bašagić će 1900. godine pokrenuti i list Behar, u suštini prvi naš stvarni književni i kulturni časopis (čiju 120. godišnjicu također obilježavamo ove godine), a 1903. godine, zajedno s Edhemom Mulabdićem i drugim aktivistima ovog vremena, pokreće i „Gajret“, kao muslimansko društvo čije je temeljna zadaća bila nacionalno-preporoditeljska, kulturna, obrazovno-naučna i izdavačka. „Gajret“ je tako nastao kao, na neki način, naša prva ustanova civilnog društva, naš prvi stvarni institucionalni odgovor na nacionalne, kulturne, obrazovne i naučne potrebe Bošnjaka u novom vremenu. Faktički, „Gajret“ je bio prvi stvarni vjesnik naše uspjele sinteze naslijeđene tradicije i izazova modernosti.

Ovakav „Gajret“ nastavit će svoj rad i djelovanje i kasnije, nakon Bašagića, u periodu između dva svjetska rata, kad snažno radi na, npr., stipendiranju bošnjačkih učenika i studenata, ali  i kad osniva brojne konvikte – učeničke domove u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću, Foči te Beogradu, gdje je osnovan „Beogradski Gajret Osman Đikić“, i tako stvara našu intelektualnu elitu za vremena koja će uslijediti. S ciljem finansiranja svojih djelatnosti „Gajret“ je osnovao i svoju banku – „Gajret banku“, sve to, naravno, uz brojne vakife koji su na različite načine pomagali rad i djelovanje „Gajreta“ u smislu „vakufa u kulturi“. „Gajret“ je tad bio vrhunski izraz bošnjačke samosvijesti i našeg uspjeha da na pravi način odgovorimo izazovima vremena, barem u ovom aspektu. Daj Bože da mi u skorije vrijeme dođemo do ove snage i pregalaštva Bašagića i nekadašnjih „gajretovaca“.

Koliko danas BZK „Preporod“ slijedi ideje tadašnjih „gajretovaca“? Šta se promijenilo?

Bašagićev „Gajret“ naša je preteča i u formalno-pravnom, ali i u suštinskom smislu, naravno uz „Narodnu uzdanicu“, koja je osnovana 1924., a koje se ujedinila s „Gajretom“ 1945. godine, čime je i nastao današnji „Preporod“. Svojom snagom i dosezima Bašagićev „Gajret“, jednako kao i „Narodna uzdanica, nama je uzor i motivacija jer nije prirodno da Bošnjaci početkom ili u prvoj polovini 20. st. imaju jači nacionalni institucionalni kapacitet nego mi danas, više od 100 godina kasnije – na početku 21. stoljeća. „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ u svojem vremenu bili su najbolje u kulturi, obrazovanju i nauci što su Bošnjaci u tom trenutku mogli imati s obzirom na tadašnje okolnosti. To je ono što i „Preporod“ mora biti u svom, tj. u našem sadašnjem vremenu, s tim da mi, naravno, ne možemo niti smijemo u 21. stoljeću doslovno ponavljati obrasce stare više od 100 godina – to bi bilo anahrono i kontraproduktivno. I to „Preporod“ u mnogome jeste, kao što se pokazalo tokom prethodnih 30 godina rada i djelovanja obnovljenog „Preporoda“.

U tom smislu, podsjetit ću samo da je upravo BZK „Preporod“ 1996. godine objavio prvi Pravopis bosanskoga jezika i tako započeo proces savremene standardizacije i afirmacije bosanskog jezika kao takvog. „Preporod“ je, također, 1997. godine objavio Historiju Bošnjaka kao prvi cjeloviti pregled bošnjačke povijesti od naših početaka pa do recentnog vremena. Od 1995. godine pa nadalje, sve do danas, „Preporod“ objavljuje ediciju Bošnjačka književnost u 100 knjiga kao najveći izbor iz cjelokupne bošnjačke književne prakse, od srednjeg vijeka pa sve do sadašnjeg trenutka, itd., itd. Brojni su,  dakle, projekti koje je BZK „Preporod“ već ostvario u skladu s potrebama našeg vremena ili koje i dalje realizira. Tako mi, npr., danas radimo na novom Bosanskom pravopisu ili na Enciklopediji Bošnjaka, radimo na više temeljno važnih naučnih projekata u okvirima našeg Instituta za bošnjačke studije, izdajemo knjige i časopise na bosanskom, ali i engleskom jeziku, radimo na projektima digitalizacije kulturne baštine, a odnedavno i na nekoliko (multi)medijskih projekata, u skladu s aktuelnim trenutkom, itd., itd., sve to uz doslovno nepregled pojedinačnih kulturnih aktivnosti kako na razini naše direkcije u Sarajevu, tako i u oko 60 naših podružnica diljem Bosne i Hercegovine i šire. Naprosto, teško je nabrojati u jednom trenutku šta to sve BZK „Preporod“ radi u različitim segmentima kulture, obrazovanja i nauke, ali su to uvijek aktivnosti, programi i projekti koji su direktni odgovor na potrebe vremena u kojem živimo, baš kao što je Bašagićev „Gajret“ bio odgovor na potrebe svojeg vremena.

Jasno je da se puno toga u međuvremenu promijenilo jer su se i vremena promijenila, a s vremenima i ljudi. Ono što bih istaknuo jeste, međutim, to da mi danas trebamo mnogo više društvene svijesti o ključnoj važnosti BZK „Preporod“ kao naše temeljne i najstarije kulturne ustanove, odnosno kao naše kulturne matice, ravne po značaju npr. Matici hrvatskoj i Matici srpskoj kod hrvatskog, odnosno srpskog naroda. Mi, naravno, iznova trebamo nove entuzijaste i društveno odgovorne pojedince spremne da ulažu u naš „vakuf u kulturi“, baš onako kako su to mnogi radili prije više od 100 godina, jer kroz kulturu, u konačnici, gradi se, razvija i čuva identitet svakog naroda, a kultura ne može nastati iz „ništa“, pogotovo u današnjim okolnostima. Uz ovo, mi trebamo i konačno rješenje statusa BZK „Preporod“ u zakonskom smislu jer, naprosto, ni na koji način nije normalno da je „Preporod“ kao temeljna narodna ustanova kulture zakonski izjednačen s nekim npr. udruženjem lovaca ili ljubitelja egzotičnih životinja, ili bilo kojim drugim poluprivatnim ili privatnim udruženjem koje postoji tek nekolike godine i služi vrlo uskim interesima. To se nužno mora promijeniti, a mene lično u tom smislu ohrabruju izvjesne naznake da će to toga, ako Bog da, u dogledno vrijeme konačno i doći, a što treba bit slučaj i s kulturnim društvima drugih naših naroda, tj. s „Napretkom“, „Prosvjetom“ i „La Benevolencijom“. Tek tad Bošnjaci, ili uopće cjelina bosanskohercegovačkog društva, može se približiti razini svijesti i viziji koju je imao i za koju se nesebično zalagao naš bard – dr. Safvet-beg Bašagić na čelu te sjajne generacije naših ljudi koju je vodio.