Kako smo ostali bez svog kulturno-historijskog i umjetničkog blaga i gdje se ono danas nalazi

Šta je u proteklim vremenim sve odneseno vjerojatno se neće nikada tačno saznati. U posljednje vrijeme uspjelo se ući u trag tek jednom dijelu tih predmeta. Mnogi od njih danas su svojina nekih evropskih muzeja, galerija, arhiva, državnih riznica i privatnih zbirki. Može se reći da je bosanskohercegovačko kulturno blago rasuto po čitavoj Evropi. Nalazi se u Rimu, Bolonji, Veneciji, Moskvi, Beču, Budimpešti, Petrogradu, Istanbulu, Dablinu, Napulju itd.
 Kako smo ostali bez svog kulturno-historijskog i umjetničkog blaga i gdje se ono danas nalazi

Piše: Prof. em. dr. Enver Imamović

Bosna i Hercegovina pripada grupi zemalja čija je kulturna baština skoro do temelja opljačkana i uništena. Činili su to tuđinci koji su joj bili gospodari skoro pet punih stoljeća. Kroz to vrijeme uništavano je, prisvajano i iznošeno sve do čega se došlo. Počinjena je najgrublja pljačka bogatstva kojim se ponosi svaki narod.

Šta je u proteklim vremenim sve odneseno vjerojatno se neće nikada tačno saznati. U posljednje vrijeme uspjelo se ući u trag tek jednom dijelu tih predmeta. Mnogi od njih danas su svojina nekih evropskih muzeja, galerija, arhiva, državnih riznica i privatnih zbirki. Može se reći da je bosanskohercegovačko kulturno blago rasuto po čitavoj Evropi. Nalazi se u Rimu, Bolonji, Veneciji, Moskvi, Beču, Budimpešti, Petrogradu, Istanbulu, Dablinu, Napulju itd.

Razvlačenje tog blaga započelo je još u XV stoljeću, padom Bosne pod Turke. S obzirom na to da je većina gradova neprijatelju pala u ruke bez borbe, sve riznice, arhivi, umjetnine i drugo postali su svojina osvajača. A bilo je mnogo toga. Turski historičar Dursun-beg, koji je sudjelovao u pohodu na Bosnu, zapisao je da se “u gradovima te zemlje našlo toliko blaga i bogatstva da se nije moglo izbrojati”. Dubrovački historičar Mauro Orbini iz 16/17. stoljeća u djelu “Kraljevstvo Slavena” navodi da je turski osvajač u prijestolnom Bobovcu, između ostalih dragocjenosti, zaplijenio i milion dukata.

Kod turskog osvajača tačno se znalo šta iz ratnog plijena ide u carsku riznicu, šta vojskovođi, a šta vojsci. Zato se može pretpostaviti da je većina dragocjenosti, koje su zaplijenjene tada u Bosni, prebačeno u Carigrad. Ono što je ostalo vremenom je razvučeno i nestalo bez traga.

S obzirom na to da još nikada nije izvršena cjelovita inventura carskog arhiva u Istanbulu i Ankari, niti su dostupni popisi sadržaja nekadašnje carske riznice, može se očekivati da će se tamo pronaći štošta što potječe iz Bosne. Da su ta očekivanja moguća potvrđuju povremene vijesti koje nam stižu. Svojevremeno je tamo otkriven i čuveni “Hrvojev misal” iz XV stoljeća, a bogumilska vjerska knjiga “Tihoradićevo (Divoševo) evanđelje” iz XIII stoljeća pronađena je na jednom drugom mjestu tek 1960. godine.

U Bosni je ostala samo jedna bogumilska vjerska knjiga; to je “Čajničko evanđelje”. Nekoliko tih knjiga završilo je u Srbiji i danas su svojina Narodne biblioteke u Beogradu. Tri od njih su uništene prilikom bombardiranja tog grada 1941. godine. Nekoliko primjeraka dospjelo je u makedonske i crnogorske manastire, gdje se i danas nalaze, a znatan broj ih je završio u Rusiji. Znameniti “Hvalov zbornik” pronađen je u Bolonji, a nekoliko bogumilskih obrednih knjiga u Sofiji itd.

Jedan primjerak srednjovjekovne svjetovne literature (roman o starogrčkom junaku Aleksandru Velikom), završio je u Berlinu, a drugi primjerak istog romana svojevremeno je iz Foče odnesen u Beograd. Najveći dio blaga i umjetnina Husein-bega Gradaščevića nalazi se u Beču. Unikatni primjerak zlatnika kralja Tvrtka odnesen je iz Bosne u Zagreb 1945. godine. Spomenimo to da su u posljednjem ratu (1992–1995), uz brojne uništene i opljačkane umjetnine i spomenike, iz Jajca bili odneseni i posmrtni ostaci posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, i to u Hrvatsku. Uz veliki trud, nedavno su vraćeni.

Blago kraljice Katarine

Pad Bosne pod Turke izazvao je opći metež koji je imao teške posljedice i za sudbinu umjetničkog blaga. Oni koji su bježali iz zemlje, a to su uglavnom bili pripadnici plemstva, uzimali su sve što su mogli ponijeti. Pritom su na prvom mjestu bile dragocjenosti i umjetnine.

Zna se da je kraljica Katarina, bježeći iz Bosne, ponijela znatnu količinu skupocjenog oružja, ruha, novca, zatim umjetničke slike i dr. Nije zaboravila ni plašt, a ni mač svoga muža, kralja Tomaša, te mnoštvo drugih vrijednih stvari. Većina toga danas se nalazi u vatikanskoj riznici i u crkvi Sv. Jeronima, također u Rimu.

Nisu ostale pošteđene ni moći svetaca. Tijelo sv. Luke, koje se čuvalo u Jajcu, u istoimenoj crkvi, bježeći iz Bosne ponijela je kraljica Mara, žena smaknutog kralja Stepana Tomaševića. Dubrovčani su na sve načine pokušavali da ga oni dobiju, ali im to nije uspjelo. Ova ga je povjerila na čuvanje franjevcima u Poljicama. Tražili su ga i Madžari. Nudili su joj u zamjenu tri-četiri grada, ali je to odbila. Tijelo je na koncu završilo u Veneciji, gdje se i danas nalazi.

Stoljetno stvaralaštvo na bubnju

Razvlačenje i preprodaja bosanskog kulturnog blaga, koje je uslijedilo nakon pada Bosne pod Turke, preplavilo je Evropu. To je uzelo takvog maha da je dugo vremena djelovala crna berza u kojoj su učestvovali špekulanti i preprodavači iz svih krajeva onovremene Evrope. Došlo je čak do toga da je na kraju morala intervenirati Sveta Stolica. Papa Pavao II je izdao poslanicu kojom je to osudio i naredio da se s time prekine te da se sve što je izneseno iz Bosne skupi na određeno mjesto i zaštiti.

 Sudbina krune bosanskih kraljeva

 Spomenimo jedan izuzetno vrijedan i drag nacionalni predmet kojem se već davno izgubio trag, ali postoji nada da će se pronaći. Riječ je o kruni bosanskih kraljeva. Iz historijskih izvora zna se da se ona čuvala u prijestolnom Bobovcu. Ustvari, postojale su tri krune: prastara banska, stara kraljevska i nova kraljevska. Njima su se krunili svi bosanski banovi i kraljevi kroz razdoblje od preko 600 godina. Zna se i to da je novu krunu poslao papa Pio II Stjepanu Tomaševiću koji se njome okrunio 1461. godine.

Po zauzeću Bobovca bila je zaplijenjena sva kraljevska riznica, a s njome i kruna. Sve je to postalo svojina turske države. Bila je praksa da se ova vrsta plijena obavezno pošalje u Carigrad, pa se, bez sumnje, tako postupilo i u ovom slučaju. Postoje neki neprovjereni podaci da su neki od bosanskih velikaša, navodno, uspjeli spasiti krunu, ali je ona ipak kasnije pala Turcima u ruke.

Izgled krune bosanskih kraljeva (prema velikom državnom pečatu Bosanskog kraljevstva)

Vijesti o kruni se na duže vrijeme gube, a onda se 60-ak godina kasnije opet javljaju. Izvještaji kažu da se 1529. godine zatekla u riznici koju je uza se imao sultan Sulejman Veličanstveni, kada je te godine podsjedao Beč. Nakon poraza koji je tu doživjeo, u zaplijenjenom turskom blagu, navodno je nađena i bosanska kruna, pa je tako došla u posjed austrijskih careva. Ako je sve tako bilo, onda se i danas nalazi u Beču, što ne bi bilo teško provjeriti, ako bi to pokrenule zvanične državne institucije.

Gdje je arhiv srednjovjekovne bosanske države?

          Za nas je posebno zanimljiva sudbina bosanskog državnog arhiva koji se također čuvao na Bobovcu. Može se samo naslutiti šta se u njemu sve skupilo kroz razdoblje od 600-700 godina. Od njega nema nikakvog traga, ali nije isključena mogućnost da se barem jedan njegov dio sačuvao u centralnom carskom arhivu u Istanbulu. Ogromna arhivska zaostavština Turske imperije nije još nikada potpuno sređena i niko ne zna šta se tamo sve krije. Neki izvještaji govore da je od svega do sada obrađeno svega 7 %, mada na tome radi čitava četa ljudi.
Prema nekim informacijama, u pojedinim odjelima tog arhiva ima još neotvorenih kožnih vreća krcate dokumentima koje su zavezane još prije više stotina godina. Možemo se nadati da će se u toj gomili pronaći nešto što potječe i iz arhiva bosanske dinastije Kotromanića, to jest arhiva srednjovjekovne bosanske države.

Ušlo se u trag i arhivu Bosanske franjevačke vikarije. Pronađen je, zapravo, samo jedan njegov dio. Slučaj ovog arhiva upravo govori šta se sve dešavalo s kulturnim blagom Bosne u proteklim stoljećima. Njegovi dijelovi se danas nalaze čak u tri države: u Madžarskoj (u franjevačkom samostanu u Gyöngyösu), u Sloveniji (u franjevačkom samostanu u Ljubljani) i u Hrvatskoj (u franjevačkom samostanu u Trsatu kod Rijeke). Uglavnom je riječ o poveljama, listinama, papinim bulama i sudskim dokumentima.

Razvlačenje blaga nakon turske okupacije

Mnoga umjetnička djela, kao slike, kaleži, relikvijari, evanđelja, oružje i povelje iznošeni su iz Bosne godinama nakon turskog osvajanja. Godine 1619. franjevački general fra Benigno Genovese izdao je raspis svim starješinama franjevačkih samostana u Bosni da pregledaju svoje arhive i riznice i da pošalju u Rim sve ono što je vrijedno. Ne zna se da li su franjevci ispoštovali ovu naredbu.

Rad u Dubrovačkom arhivu (autor)

 

Prilikom provale austrijske vojske u Bosnu 1697. godine, pod zapovjedništvom generala Eugena Savojskog, uz druge bosanske gradove, opljačkano je i spaljeno Sarajevo. O tome šta je i koliko toga odneseno iz zemlje suvremenici su već pisali. S vojskom su pri povlačenju otišli mnogi domaći katolici koji su, uz ostalo, ponijeli mnoge crkvene knjige, crkveno ruho, ikone i dr. U jednom od takvih egzodusa, iz okolice Prozora je u drugoj polovici 17. stoljeća odnesena slika koja prikazuje Gospu. To je znamenita Gospa Sinjska.

Mnoge umjetnine odnesene su iz Bosne tek u 19. stoljeću. Austrijske vlasti su 1832. godine zaplijenile blago koje je pripadalo bosanskom velikašu Husein-begu Gradaščeviću. Kada se nakon neuspjelog pokreta za samostalnost Bosne ispred turskih vlasti sklonio na austrijski teritorij, čim je prešao Savu, austrijska vlast mu je oduzela sve što je ponio. U sačuvanom zapisniku stoji da mu je tom prilikom oduzeto: tristo zlatnih dukata, dvije vreće srebrenog novca, dvije vreće talira, dvije vreće cvanciga, dva handžara okovana zlatom, četiri srebrene kubure, dvije sablje ukrašene draguljima, dva zlatna fišekluka, sedam džeferdara od zlata, trideset i osam pari srebrenih pištolja, trideset i osam pušaka okovanih zlatom i srebrom, četiri ukrašena handžara, tri koplja, dva bajraka, jedna zlatna duhankesa, dva srebrena svijećnjaka, jedan zlatni sahat, četiri zlatom izvezena odijela itd.

Po uspostavljanju austrijske vlasti 1878. godine, mnoge umjetnine, stare knjige, starinsko oružje, nakit, nošnje i druge starine masovno su pljačkali, plijenili i kupovali austrijski oficiri i službenici. Nakon zauzimanja Sarajeva, komandant okupaciome vojske general Josip Filipović izdao je naredbu da stanovnici Sarajeva predaju sve naoružanje, čak ono trofejno, uz prijetnju stroge kazne za one koji se ogluše o naredbu.

Može se zamisliti koliko je toga bilo jer je svaka muslimanska kuća bila puna što ratnog, što trofejnog oružja. Begovi i age bili su profesionalni ratnici, zanatlije i trgovci mahom su pripadali janičarskom korpusu, a tu su i borbene jedinice. Ostalo je zapisano da je samo Ali-paša Čengić (unuk Smail-age Čengića) predao puna kola raznog oružja među kojim je bio veliki broj trofejnog.

Sudbina povelja bosanskih banova koje su se nalazile u Madžarskoj

Iako je padom Bosne pod Turke i zauzećem prijestolnog Bobovca nestalo sve što se u njemu nalazilo, pa i državni arhiv, bilo je nade da se od njega ipak nešto sačuvalo. To se obistinilo 1906. godine, kada je madžarski historičar Ljudevit Thallóczy obznanio da je u arhivu madžarske kneževske porodice Bahtyani u madžarskom gradu Körmendu pronašao 12 bosanskih povelja koje su izdali bosanski banovi. Kada i kako su tamo završile ostalo je nepoznato.

Tokom Drugog svjetskog rata u bombardiranju tog grada nastradao je i spomenuti arhiv, a s njime i povelje. Godine 1946. Ministarstvo za vjerske i obrazovne poslove Madžarske poduzelo je akciju da se ustanovi da li je nešto preostalo od njega. Jedan manji dio je pronađen u zgradi arhiva, dio je nađen kod lokalnog stanovništva, a dio u šumama u okolici Körmenda. Sve je bilo u lošem stanju. Ostatak je smješten u Narodnoj biblioteci u Budimpešti.

Tokom mojih istraživanja, posjetio sam grad Körmend, Državni arhiv i Narodnu biblioteku u Budimpešti kako bih saznao nešto o spomenutim poveljama. Dobio sam podatak da se u Narodnoj biblioteci nalazi samo jedna od dvanaest povelja, koliko ih je do Drugog svjetskog rata bilo u arhivi u Körmendu. Rečeno mi je i to da postoje naznake da je dio tog arhiva nakon rata završio u jednom lokalnom u arhivu u Austriji. To daje nadu da se možda tamo nalazi još koja od bosanskih povelja.

Problem Povelje Kulina bana

Od ukupne arhivske građe koja se odnosi na doba srednjovjekovne Bosne poseban značaj ima Povelja Kulina bana. S razlogom, jer je riječ o najvažnijem dokumentu srednjovjekovne bosanske države i što postoji nada da se vrati u našu zemlju.

Zna se da postoje tri njena primjerka. Dva se nalaze u Državnom arhivu u Dubrovniku i vlasništvo su Republike Hrvatske. Treći primjerak nalazi se u arhivu Ruske akademije nauka u Petrogradu. O tome kako je ruski primjerak dospio u Rusiju postoje razne priče, ali se sve svode na to da je početkom 19.  stoljeća taj primjerak odnio u Rusiju tadašnji ruski konzul u Dubrovniku Jeremija Gagić.

Ono što je u svemu tome upitno jeste koji je od ta tri primjerka original. Iako se o tome mnogo pisalo, još uvijek je to neizvjesno. Neki smatraju da je to upravo onaj primjerak koji se nalazi u Rusiji. Današnjom tehnologijom to bi se moglo laboratorijski ustanoviti. S obzirom na to da se njeni primjeri nalaze u dvije zemlje i da su za ta ispitivanja potrebne brojne dozvole raznih nivoa vlasti tih zemlja, trebat će se dobro potruditi da do toga dođe.

Kako su bosanski franjevački samostani ostali bez svog umjetničkog blaga i uloga biskupa Juraja Strossmayera u tome

Ono što su bosanski franjevci uspjeli sačuvati u svojim samostanima tokom stoljeća u vihorima, kroz koje je zemlja prolazila, bez toga su ostali ne tako davno. Mnogo crkveno ruho, obredni predmeti, vjerske knjige, umjetničke slike, numizmatički primjerci i drugo svojevremeno su odneseni u Hrvatsku po nalogu Juraja Strossmayera, đakovačkog biskupa i osnivača Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Pismom od 1. marta 1871. godine Strossmayer se obratio onovremenom provincijalu bosanskih franjevaca fra Miji Gujiću u Fojnici da mu se pošalju sva vrijedna djela koja se čuvaju u ovdašnjim samostanima.

U drugom pismu od 10. aprila 1871. godine Strossmayer jamči bosanskim franjevcima da će to biti vraćeno kada se Bosna oslobodi turske vlasti ili, kako stoji u pismu, “kada Bosna opet bude svoja”. Iz poštovanja i zahvalnosti za ono što je Strossmayer činio za katolike u Bosni, franjevaci su potvrdno odgovorili na zahtjev. Biskup je u Bosnu poslao stručnjaka za umjetnine Vatroslava Donegana koji je u riznicama samostana probrao najvrijednije što se tamo nalazilo, spakirao i odnio u Đakovo kod Strossmayera. Ovaj je to proslijedio u Zagreb, u tadašnju Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti, kojom je upravljao Franjo Rački.7

Biskup Strossmayer, organizator izmještanja blaga iz bosanskih samostana

Nije prošlo dugo, a franjevci su se pokajali što su isporučili svoje blago. Još za vrijeme Strossmayerovog života tražili su da im se vrati. Postoji bogata arhivska građa o njihovoj prepisci s njim. Biskup je, međutim, odugovlačio i nalazio stotinu izgovora da blago zadrži. Na kraju se ispostavilo da sa hrvatske strane uopće nije bilo iskrenih namjera da se vrati franjevcima.

 Borba Ćire Truhelke, direktora Zemaljskog muzeja, da se blago vrati franjevcima

U slučaj su se uključili mnoge onovremene ugledne ličnosti, kako u Bosni, tako i u Hrvatskoj. Glavni protivnik sa hrvatske strane da se blago vrati bio je spomenuti Frano Rački, predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, zatim direktor Arheološkog muzeja, a sa bosanske strane direktor Zemaljskog muzeja Ćiro Truhelka, franjevci ovdašnjih samostana i više poznatih javnih radnika.

Hrvatska strana je u svojoj namjeri bila uporna bez obzira na to što je biskup Strossmayer pismeno jamčio franjevcima da će im se odnijeto vratiti. Zadivljujuća je upornost sa bosanske strane direktora Zemaljskog muzeja Ćire Truhelke. U korespodenciji nije birao riječi da biskupu Strossmayeru prebaci na nekorektnom odnosu prema franjevcima i onome što je potpisao preuzimajući blago. Truhelkina borba je tim respektabilnija jer je i on po nacionalnosti Hrvat koji je iz Hrvatske došao u Sarajevo za kustosa Zemaljskog muzeja. Primjer je morala profesionalca u struci koji se stavio iznad nacionalne i druge pripadnosti.

Ćiro Truhelka, nepokolebljivi borac za povrat blaga bosanskih franjevaca

Upornost sa bosanske strane ipak nije urodila plodom. Tada je izbio Prvi svjetski rat i, malo-pomalo, sve je palo u zaborav, da bi tek 60-ih godina prošlog stoljeća bosanski franjevci ponovo pokrenuli ovo pitanje.

Novi pokušaj da se blago vrati

Nakon dugo vremena, pitanje povrata franjevačkog blaga iz Hrvatske pokrenuto je 60-ih godina prošlog stoljeća, i to zaslugom onovremenog franjevačkog historičara dr. Berislava Gavranovića. Godinama je radio na prikupljanju dokumenata koji su se odnosili na to pitanje. Namjera mu je bila da potraživanje povrata preuzmu zvanične bosanskohercegovačke institucije. Do toga nije došlo, shodno onovremenoj paroli “Ne talasaj!”.

Ne tako davno, ovo pitanje je ponovo pokrenuo pisac ovih redova. Kao historičar i istraživač bosanske kulturno-historijske prošlosti, ovaj problem je bio obuhvaćen projektom pod naslovom “Identifikacija, traganje i povrat kulturno-historijskog i umjetničkog blaga Bosne i Hercegovine, otuđeno i odneseno u inozemstvo u proteklim vremenima”. Projekt je imao cilj da se dođe do podataka o ukupnom otuđenom blagu. Akcenat je bio na blagu franjevačkih samostana iz razloga što je u cjelosti sačuvana dokumentacija koja dokazuje da je blago odneseno uz jamstvo da će se franjevcima vratiti kada se Bosna oslobodi turske vasti. Do toga je davno došlo, a blago ni do danas nije vraćeno.

Projekt je financiran od strane državnih institucija, budući da je ocijenjen kao koristan za državu. S prikupljenom dokumenatcijom, državne institucije trebale su pokrenuti postupak da se blago vrati. To, međutim, nije učinjeno. Umjesto da to bogatstvo krasi vitrine fojničkog, kreševskog i sutješkog samostana, kojima i pripada i gdje se stoljećima čuvalo, ono krasi vitrine zbirki Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Muzeja za umjetnost i obrt i Arheološkog muzeja u Zagrebu. To je tolika vrijednost za zemlju da bi bio neoprostiv grijeh odustati od borbe za njegov povratak.

Popis kulturno-historijskog i umjetničkog blaga Bosne i Hercegovine koje se nalazi u drugim zemljama

Papinske bule i dr. crkveni dokumenti …………………………………………31
Povelje …………………………………………………………………………………… 56
Vjerske (bogumilske) knjige …………………………………………………….. 36
Roman (iz srednjeg vijeka) ………………………………………………………… 2
Testamenti bosanske vlastele ……………………………………………………… 2
Rodoslovi “gospode bosanske” …………………………………………………… 1
Umjetničke (crkvene i druge) slike ……………………………………………. 16
Crkveno ruho …………………. ……………………………………………………… 14
Plaštevi ……………………………………………………………………………………. 2
Umjetnine od metala ……………………………………………………………….. 22

(Veliki broj arheoloških predmeta nalazi se u Arheološkom muzeju i Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, koji ovdje nisu evidentirani. Neki od njih su tamo dospjeli još u 19. stoljeću)

Stvari koje su austrijske vlasti oduzele Husein-begu Gradaščeviću:

Skupocjeno oružje i druga ratna oprema………………………………………………..  pet komada
Zlatnih dukata……………………………………………………………………………………..  tristo
Srebreni novac ……………………………………………………………………………………  dvije vreće
Cvanciga (novac) ………………………………………………………………………………..  dvije vreće
Talilira (novac) …………………………………………………………………………………… dvije vreće
Skupocjena odjeća, vezena zlatom…………………………………………………………. četiri

Zemlje u kojima se danas nalazi bosanskohercegovačko blago:

Austrija ………………………………………………………………………… 104
Bugarska ………………………………………………………………………. 1
Crna Gora ……………………………………………………………………… 2
Grčka ……………………………………………………………………………. 1
Hrvatska ……………………………………………………………………….. 127
(ne računajući stotine komada nuzmatičkih primjeraka i raznih arheoloških predmeta)
Italija …………………………………………………………………………….. 14
Irska ………………………………………………………………………………. 1
Njemačka ……………………………………………………………………….. 1
Madžarska ………………………………………………………………………. 31
Slovenija ………………………………………………………………………… 36
Srbija ………………………………………………….. ……………………… 8
(jedan dio premeta uništen u Drugom svjetskom ratu, a neki nisu bili dostupni istraživaču ovog problema)
Rusija ………………………………………………………………………….. 10
Turska …………………………………………………………………………. 1
Ukrajina ………………………………………………………………………. 2

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.