Ilidža, „biser Bosne“, u putopisu „Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko“ (1896) Heinricha Rennera

Austrougarsko okupiranje Bosne i Hercegovine (1878), koje je donijelo smjenu uprave te prodor nove i drugačije civilizacije i kulture, predstavljalo je značajan identitetski potres i stanje šoka za domicilno stanovništvo, što je, stjecajem različitih okolnosti, vremenom jenjavalo, a s druge strane taj kobni društvenopolitički prevrat uvjetovao je to da Bosna i Hercegovina i njena kulturna baština budu bliže Evropi nego što su bile dotada. Upravo je putopis o Bosni i Hercegovini pod potpisom stranih autora evropskoj čitalačkoj publici približio dotad umnogome nepoznat i neodgonetnut svijet ovoga podneblja, kao što je to u slučaju putopisa Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko (1896) njemačkog putopisca Heinricha Rennera, iz kojeg objavljujemo jedan ulomak – o Ilidži, „biseru Bosne“, kako je nazvao sam autor.

BISER BOSNE

Ako predivnu Ilidžu, koja se nalazi u neposrednoj blizini grada, posmatramo dijelom Sarajeva, nećemo pogriješiti. Ovu banju za vrijeme kupališne sezone od 15. maja do 15. septembra, kao i u drugim periodima, posjećuje veliki broj gostiju. Vozovi, koji neprestano saobraćaju u ovom pravcu, uglavnom su puni. Vožnja traje 15 minuta, a kolima sat.

Lijevo i desno pokraj puta posmatrate polja i livade ispod planinskih oborina. Smjenjuju se kuće turskih zemljoposjednika i malih seljaka koje ovdje već poprimaju evropski izgled. Zatim, s lijeve strane stižete do Poljoprivredne stanice Ilidža ili Butmir, koja je poznata širom svijeta po neolitskim pronalascima, koja je oduševila evropske znanstvenike, i o kojoj časopis Zemaljskog muzeja daje opšrine informacije. To je cijela jedna skupina kuća. Tu imate dvije štale s ambarima i čardacima, mljekaru s izgrađenom ledenicom i parnim kotlom, rezervoare vode itd.

Za činovnike i domicilne poljoprivredne pitomce sagrađena je jedna divna kuća u kojoj se ovi pitomci podučavaju načinu stanovanja, kada se čovjek po danu izmori i oznoji. Odavde, ali i iz drugih stanica, o kojima ćemo povremeno govoriti, izašli su pioniri koji su bili predodređeni da Bosnu podignu na viši nivo privrednog stanja.

Ovdje se nisu samo obrazovali pitomci, nego i odrasli zemljoradnici. Njima se nabavljala, a dobivana je i besplatno, stoka za ukrštanje, moellthalske, wippthalske ili ugarske krave, volovi, a pogotovo bolji plugovi, koji su zamijenili dosadašnje pretpotopne plugove. Uz to, dosta pažnje posvećuje se vrtlarstvu, a na ilidžanskom Butmiru nalazi se i vrtlarska kuća, staklenik i uređaj za navodnavanje vrtova s povrćem. Ova zadruga ima dobrog kupca za svoje proizvode, Ilidžansku banju i grad Sarajevo. Maslo i mlijeko, koji su nekada bili rariteti, danas se proizvode u velikim količinama.

Krenete li dalje, ugledat ćete, nedaleko od stanice Ilidža, još jedan dokaz napretka: Narodnu školu i kuću za učitelje i učiteljice. Obje građevine rađene su vrlo ukusno u renesansnom stilu. Sama škola sastoji se iz odjela za dječake i jednog odjela za djevojčice. Svaki dio ima po dvije učionice.

Nalazimo se u banji Ilidža, onakvoj kakvoj ju je opisao državni ministar finansija Kallay:

„Vrelo samo po sebi poznato je i Rimljanima, koji su ovdje imali velike kupaonice. Za vrijeme Turaka voda se također koristila, ali su postrojenja bila i više nego primitivna. Iznad bazena nalazila se prosta građevina koja nije odavala da se nalaziš u kupatilu. Za konak je tu bio nekoliko hanova, ali je nedostajalo udobnosti. Ovu banju poznavao sam onakvom kakva je nekad bila, a ujutro 19. augusta 1878., kad je napadnuto Sarajevo, dok su topovi s visina tukli po gradu, bio sam s dvojicom kolega na kupanju na Ilidži. Sat vremena kasnije grupa pobunjenika koja se povlačila prošla je ovuda i možemo se samo Bogu zahvaliti što nas nije poubijala.“

Dešavanja, koja su nastupila nakon okupacije, zatim priliv stranog stanovništva, ostavio je traga i na banju. Danas s pravom možete banju na Ilidži smjestiti u rang jednog od boljih evropskih kupališta. Smješteno je usred lijepog parka na obali Željeznice, iznad njega nalazi se 1.248 metara visoki šumoviti Igman. Neposredno u blizini kupališta nalazi se aleja s drvoredom za vožnju i jahanje, dugačka oko 3,5 kilometra, koja vodi do obližnjeg Vrela Bosne u podnožju Igmana. Tu je mnogo vrela, po nekima ih ima skoro trideset, a po nekima, opet, skoro duplo toliko, koja se stapaju, i već nekoliko koraka dalje tu imate rijeku.

Pod divnim starim drvećem nalazi se turska kafana, gdje posjetioci mogu uživati u planinskoj prirodi. S Ilidže ka Vrelu saobraća omnibus, udoban, i, uz to, s povoljnim cijenama. Na kraju ulice izgrađen je i toranj s kojeg možete razgledati uokolo.

IZVOR: Heinrich Renner, Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko, prev. Ibrahim Dizdar, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007.

Priredio: Elmir Spahić, MA