Godišnjica smrti acc. prof. em. dr. Lamije Hadžiosmanović
Acc. prof. em. dr. Lamija Hadžiosmanović, bošnjačka i bosanskohercegovačka orijentalna filologinja, historičarka književnosti i bibliotekarstva te ugledna članica BZK „Preporod“, rođena je u Sarajevu 4. 12. 1931. godine.
Završila je studij orijentalnih jezika s historijom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1957. godine, nakon čega je pohađala postdiplomski studij i odbranila magistarski rad na Univerzitetu „Ajni Šems“ u Kairu, s temom iz islamske civilizacije 1966. godine. Doktorsku disertaciju Biblioteke u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave 1878–1918. godine odbranila je 1977. godine na tadašnjem Odsjeku za opću književnost, scenske umjetnosti i bibliotekarstvo (danas: Odsjek za komparativnu književnost i informacijske nauke) Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Od 1960. godine radila je kao bibliotekarka na Odsjeku za orijentalnu filologiju, a od 1975. kao asistent počinje raditi na Odsjeku za opću književnost, scenske umjetnosti i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje je potom birana u sva viša zvanja, sve do zvanja redovnog profesora. Umirovljena je 2005. godine, a kasnije je izabrana za profesora emeritusa.
Bavila se bibliotekarstvom, posebno historijom bibliotekarstva i bibliografijom, proučavanjem bošnjačkog književnog stvaranja na orijentalnim jezicima, osmanskih deftera i drugih osmanskih izvora, prevođenjem s turskog jezika književnih i naučnih djela iz starijeg razdoblja te savremenih autora. Između ostalog, objavila je sljedeće monografske publikacije i knjige: Bibliografija Prve muslimanske nakladne knjižare i štamparije (Muhameda Bekira Kalajdžića) (1967), Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender-bega Crnojevića (1973; s Branislavom Đurđevom), Biblioteke u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine (1980), Poezija Bošnjaka na orijentalnim jezicima (1995; s Eminom Memijom), Antologija bošnjačke poezije na orijentalnim jezicima (1997; s Eminom Memijom), Biser: Književno-historijska monografija i bibliografija (1998; s Eminom Memijom), Antologija tariha Bosne i Hercegovine (2008; s Eminom Memijom)…, kao i brojne pojedinačne naučne i stručne radove i prijevode, uključujući i prijevod znamenite Povijesti Bosne (Tarih-i Bosna) Saliha Sidkija Muvekkita (1999; s Abdulahom Polimcem, Fehimom Nametkom i Salihom Trakom).
Bila je član Izdavačkog savjeta izdavačke kuće „Svjetlost“, član redakcija Anala Gazi Husrev-begove biblioteke, Godišnjaka BZK „Preporod“ i edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga BZK „Preporod“, član Savjeta i drugih organa BZK „Preporod“, član Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, član Savjeta Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine te predsjednik Upravnog odbora Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Dobitnica je Zlatnog broša za oblast nauke (1988), Srebrenog alema s ljiljanom SDA (2007), Srebrene plakete za postignute rezultate u oblasti obrazovanja i nauke (2010) i Nagrade za životno djelo „Hasan Kaimija“ (2012), i to kao prva žena koja je dobila ovu nagradu. Također, bila je jedan od osnivača, član i potpredsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.
Preminula je u Sarajevu 8. 5. 2016. godine, a svoju privatnu biblioteku uvakufila je BZK „Preporod“, gdje se čuva kao zaseban legat.
