Godišnjica rođenja Atifa Purivatre, znamenitog intelektualca i teoretičara evolucije bošnjačkog nacionalnog identiteta

Dugogodišnje promjene političkih sistema na području bivše Jugoslavije rezultirale su nemogućnošću da se kod Bošnjaka stvori trajniji jak osjećaj nacionalne posebnosti. Jedan od intelektualaca koji je svoj znanstveni rad posvetio pitanju nacionalne identifikacije Bošnjaka i zaštiti njihovog integriteta bio je Atif Purivatra. U Sarajevu je završio osnovno, srednje obrazovanje i Pravni fakultet. Magistrirao je 1965. godine, a 1972. godine postaje doktor političkih nauka na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Iste godine postaje docent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, gdje je utemeljio naučnu disciplinu o političkim partijama i organizacijama. Nakon vanrednog i redovnog profesorskog angažmana postao je dekan Fakulteta 1977. godine, obavljajući dužnost dekana sve do 1979. Purivatra je bio jedan od onih intelektualaca koji se ponajviše angažirao u periodu 1968-1971. kada je Bošnjacima priznavano pravo na vlastiti nacionalni identitet; vjerovatno je zbog toga, u godinama uoči rata, bio vrlo glasni protivnik bošnjaštva kao historijski anahronog procesa. Bio je predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Preminuo je 11. septembra 2001. godine u rodnom Sarajevu.

Kada je riječ o svijesti, narodu i nacionalnom biću, mislim da treba imati u vidu činjenicu – kad god se potiskuje nacionalno, ono dolazi još više do izražaja. I u slučaju Muslimana, potiskivanje nacionalnog bilo je specifikum života i pod Austro-Ugarskom i pod Kraljevinom Jugoslavijom sve do pojave JMO-a, pa i u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Postavilo se pitanje kako čuvati taj etnos, taj narod. Normalno da je neko istupao u ime Muslimana. Karakterističan je slučaj sa hadži reis-efendijom Džemaludinom Čauševićem, koji je 1918. godine na sve one brutalne napade, paljenja i ubistva reagirao kod vojvode Stepe Stepaovića, kao komadanta Druge armijske u BiH. Nije bilo političke stranke, on je reagovao kao vjerski predstavnik, kao jedino mogući zvanični predstavnik. U to vrijeme nije bilo ni Gajreta ni Uzdanice, a i da jest, oni su bili kulturni predstavnici. I u tom periodu nakon Drugoga svjetskog rata, zato što nije bilo muslimanskih političkih organizacija, u rješavanju mnogih problema pojavljivala se Islamska zajednica kao zastupnik i zagovornik Bošnjaka. Svako to zastupanje iz nužde imalo je nacionalni a ne samo vjerski karakter…. U popisu Kraljevine Jugoslavije, u situaciji kada su Bošnjaka pitali šta je po nacionalnosti, on je odgovarao: Musliman.

Nema Muslimana.

Šta ima?

Ima Srbin.

To nisam, šta ima drugo?

Ima Hrvat.

Nisam ni to, šta ima treće?

Ima Slovenac.

Asli sam to.

Srpstvo i hrvatstvo se identificiraju sa pravoslavljem i katoličanstvom. Srpski nacionalni pokret u Srbiji i hrvatski nacionalni pokret u Hrvatskoj imao je osnovu u pravoslavlju, odnosno, u katoličanstvu. Bošnjaci su ostali ono što jesu i što su bili. I dan-danas neki pokušavaju negirati postojanje Bošnjaka koji su se pokazali i potvrdili u ratu za očuvanje BiH, svog identiteta u njoj kao zajednici i državi ravnopravnih naroda i slobodnih građana. (Atif Purivatra za magazin Ljiljan, 1995.)

Pitanje nacionalne identifikacije Bošnjaka u vrijeme Jugoslavije predstavljalo je jedno od gorućih problema CKSK. Zaključak CKSKBIH na 16. sjednici bio je kako socijalistička praksa potvrđuje da su Bošnjaci, u tom vremenu Muslimani, “poseban narod”. Nacionalno-političke tenzije, ideološki motivi doveli su do niza rasprava i nerazumijevanja ove identifikacije Bošnjaka u Jugoslaviji. Osporavanje nacionalne jedinstvenosti i autohtonosti Bošnjaka i dalje je bilo aktuelno na polju kulture, historije, tradicije i jezika. S uvidom u povijesno negiranje bošnjačkog identiteta, Purivatra svoj znanstveno-istraživački i političko-aktivistički rad nalazio je u nacionalnom osvještavanju Bošnjaka kroz niz publikacija, istraživanja, djela što je rezultiralo povećanjem broja etnoloških, književnih, povijesnih, demografskih djela o Bošnjacima počevši od šezdesetih godina. Purivatra će pred popis stanovništva 1971. godine sa Kasimom Suljevićem napisati brošuru za Bošnjake. S knjigom Nacionalni i politički razvitak Muslimana Purivatra je postao nezaobilan autor pri iščitavanju djela o bošnjačkom nacionalnom biću i politološkoj analizi nacionalnog pitanja Bošnjaka. U ovoj knjizi, objavljenoj 1969. godine i nagrađenoj Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva, znastvenim pristupom pisao je o muslimanskoj (bošnjačkoj) komponenti u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku, odnosu Saveza komunista prema nacionalnom pitanju Bošnjaka i političkim aktivnostima i idejama Bošnjaka između dva svjetska rata. O političkom organizovanijem djelovanju Bošnjaka Purivatra je 1974. godine javnost upoznao knjigom Jugoslovenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine SHS. Ovo djelo, za koje Purivatra dobiva 1976. godine nagradu izdavačke kuće Svjetlost za najbolje naučno djelo i nagradu “Veselin Masleša”, obogaćeno mnoštvom do tada neistražene historijske građe, još uvijek je najtemeljitiji prikaz organizovanog političkog djelovanja Bošnjaka kroz teoriju i praksu političkih stranaka u periodu između dva svjetska rata. Atif Purivatra bio je organizator i glavni autor priloga o Muslimanima u Općoj enciklopediji Jugoslavije. Sa Muhamedom Hadžijahićem objavljuje 1990. knjigu ABC Muslimana, a s Mustafom Imamovićem i Rusmirom Mahmutćehajićem objavljuje 1991. godine Muslimani i bošnjaštvo. Tokom agresije na BiH 1992-1995. Purivatra je boravio u opkoljenom Sarajevu. Kao sekretar i predsjednik Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) Purivatra je godine opsade proveo u stalnom angažmanu. VKBI izdalo je niz publikacija, knjiga, a na čelu sa Purivatrom pokrenuli su leksikološki projekat Ko je ko u Bošnjaka, čime se dobiva potpuniji prikaz Bošnjaka u svim oblastima društvenoga života. U saradnji sa Mustafom Imamovićem i Kemalom Hreljom piše djelo Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima, koje upoznaje javnost sa svim ekonomsko-privrednim nepravdama nad Bošnjacima tokom povijesti. Aktivnim učešćem u javnom životu i znanstvenim opusom Purivatra je dao ogroman doprinos oblikovanju bošnjačkog identiteta i moderne nacionalne svijesti Bošnjaka.

Atif Purivatra objavio je više knjiga i oko 70 stručnih i naučnih radova. Iako pojedinci Purivatru, poput Ismeta Kasumagića poznavajući ga iz privatnog života, optužuju za promjenu političkog i ideološkog svjetonazora, dr. Atif Purivatra je zbog svog zalaganja za afirmaciju bošnjačkog identiteta bio žrtva političke hajke u Jugoslaviji. On je svojim intelektualnim angažmanom kroz djela, društvenim angažmanom kroz aktivnosti u BKZ Preporod i VKBI, i moralnim integritetom kroz dostojanstveno držanje i senzibilni odnos prema svim ljudima tokom cijeloga života nesumnjivo jedan od najistaknutijih bošnjačkih intelektualaca i najcitiranijih autora ovih prostora. Njegovim preseljenjem bh. intelektualni diskurs je vidno osiromašen, a Bošnjaci su, prema riječima njegovog nekadašnjeg asistenta dr. Safeta Halilovića, “osiromašeni za plemenitost i ljudskost”.