FOTO/VIDEO: Veličanstvena Svečana akademija u povodu Dana BZK “Preporod”

Prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK „Preporod“

Slovo u povodu Dana BZK „Preporod“ i početka Godine „Preporoda“

Danas se sjećamo trenutka utemeljenja Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, tad pod imenom društva „Gajret“, prije ravno 117 godina – 20. februara 1903. Uz „Gajret“, kojem dugujemo naš početak, sjećamo se i društva „Narodna uzdanica“ iz 1924. kao drugog našeg pravnog prethodnika i preteče. Sjećamo se i ujedinjenog Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ iz 1945., sjećamo se i njegova ukidanja 1949., baš kao što se sjećamo i njegove više od četiri desetljeća duge šutnje, sve do 1990. godine, kad je, prije cijelih 30 godina, napokon obnovljen rad i djelovanje „Preporoda“, a koji mi nastavljamo danas.

U svakom ovom vremenu, od svojeg gajretovskog početka pa nadalje, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ bila je i ostala nasušna potreba Bošnjaka kao naroda i u njihovoj domovini, Bosni i Hercegovini, i šire.

Početkom 20. st., u vremenu koje se u historiografiji označava kao vrijeme prvog bošnjačko-muslimanskog nacionalno-kulturnog preporoda, nastao je „Gajret“ kao prva stvarna nacionalna ustanova kulture Bošnjaka, kao prvi bošnjački ekvivalent sličnim ustanovama drugih naroda i u Bosni i Hercegovini i u širem južnoslavenskom kontekstu. Bilo je to vrijeme kad su Bošnjaci, nakon osmansko-austrougarske smjene u Bosni i okupacije 1878. godine, bili zbunjeni pred „novim vremenom“ i kad su, u procjepu između muslimanskog Orijenta i evropskog Zapada, grčevito tražili svoj novi „axis mundi“, ili svoj novi životni put i putokaz u svijetu, pri čemu je „Gajret“ bio upravo odgovor Bošnjaka na ove izazove njihove kolektivne, narodnosne egzistencije. Suštinski isto odnosi se i na društvo „Narodna uzdanica“, s tim što ovo društvo nastaje u, ako ne težem, onda zasigurno nimalo lakšem vremenu monarhističke Jugoslavije, a kad su, uza sve kulturno-društvene drame i traume koje su naslijedili iz austrougarskog perioda, Bošnjake zadesila i nova, nimalo jednostavnija iskušenja.

Na ovu, ključno važnu kulturnu i širu društvenu ulogu i „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“ upućuju, uostalom, i imena ovih društava – imena koja znače zauzimanje i pomoć, odnosno nadu i pouzdanje. Ta imena nisu, naime, bila nimalo pretenciozna, već su, naprotiv, vrlo jasno odražavala društveno-životnu zbilju Bošnjaka ovih vremena i nužnost da se ona izmijeni nabolje, a što je zadaća i misija koju su na sebe hrabro i društveno odgovorno preuzeli i „Gajret“ i „Narodna uzdanica“. Preživjeti i opstati, nakon pada ustati i krenuti naprijed, iznova se roditi i dalje živjeti, bilo je ono što su svojim kulturnim i društvenim radom među Bošnjacima i za Bošnjake činili i „Gajret“ i „Narodna uzdanica“, sve, naravno, u skladu s mogućnostima, ali i ograničenjima jednog povijesnog vremena.

Tako je, napokon, udruživanjem „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“, nastao i „Preporod“, u čijem je imenu i simbolički komprimirana suština zadaće i misije i „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“, i to u vremenu koje je pred Bošnjačke donijelo nove izazove i nova iskušenja, ali i nove potrebe i nove mogućnosti. Jer, ideja preporoda, tj. najšireg kulturnog, ali i uopće društvenog preporađanja, bila je i ostala jedna od suštinskih ideja u bošnjačkom razumijevanju sebe i vlastitih kulturnih i društvenih nastojanja praktično sve od kraja 19. st. pa nadalje. Tako će ostati i nakon zabrane rada i djelovanja „Preporoda“ kao muslimanskog kulturnog društva, jer će bošnjačka inteligencija koja se prethodno oformila umnogome zahvaljujući upravo „Gajretu“, „Narodnoj uzdanici“ i „Preporodu“ nastaviti ovu preporoditeljsku zadaću i misiju i u svim onim godinama kad je „Preporod“ bio zvanično ugašen, ali kad je bila živa i djelatna njegova temeljna ideja. To je ideja koju je bošnjačka inteligencija ponijela iz brojnih „Preporodovih“ đačkih i studentskih domova, biblioteka i čitaonica širom Bosne i Hercegovine i nekadašnje Jugoslavije, s tribina, matineja, književnih susreta, pozorišnih predstava, koncerata, igranki i balova, iz knjiga i časopisa… i svega drugog što je bilo naslijeđe „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“, odnosno samog „Preporoda“. Nije pretenciozno kazati ni to da je zahvaljujući upravo naslijeđu „Preporoda“ i njegovih pravnih prethodnika i preteča i bio moguć, ili je barem bio znatno olakšan, i drugi bošnjačko-muslimanski nacionalno-kulturni preporod, uključujući i historijsko priznanje etničke, a potom i nacionalne posebnosti Muslimana, kao i bitno bolje pozicioniranje Bosne i Hercegovine unutar nekadašnje jugoslavenske federacije tokom sedamdesetih godina 20. st. Isto se odnosi i na državno osamostaljenje Bosne i Hercegovine, a posebno na vraćanje narodnog imena „Bošnjak“ na Prvom bošnjačkom saboru 1993. godine, kojem je također svojom idejom fundamentalno važan doprinos dao upravo „Preporod“, obnovljen netom prije Agresija i rata u Bosni i Hercegovini.

Bošnjaci su već gotovo stoljeće i po u nekoj novoj nužnosti preporađanja i zato im je uvijek nužan baš „Preporod“. Jer, naroda kao društveno relevantnog faktora u punom kapacitetu i nema niti može biti bez njegovih narodnih, nacionalnih institucija, a pogotovo ga nema bez nacionalnih institucija kulture. To je tako tim prije što je identitet svakog naroda prvenstveno u njegovoj kulturi i u njegovoj svijesti o sebi kao narodu, a što se, opet, ostvaruje prije svega u kulturi i kroz kulturu. Kultura je, jednostavno, unutrašnja, suštinska zbilja jednog naroda, a nacionalne institucije kulture prostor su kulturno-identitetskog ostvarivanja svakog naroda, što je kod Bošnjaka upravo Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“.

Ono što su u npr. hrvatskoj i srpskoj kulturi ne samo „Napredak“ ili „Prosvjeta“ već prvenstveno Matica hrvatska i Matica srpska, to je Bošnjacima „Preporod“ – temeljna, odnosno upravo matična i najstarija nacionalna kulturna ustanova svih Bošnjaka, ma gdje živjeli, u Bosni i Hercegovini ili bilo gdje drugo. To je „Preporod“ bio i pod imenima „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“, to je bio i ranije, i to je sad, i to pogotovo mora biti sad, danas, u vremenu u kojem živimo sa svim njegovim izazovima i iskušenjima. Mi ne znamo da li, možda, živimo u vremenu nekog novog, trećeg našeg nacionalno-kulturnog preporoda kao faze u povijesti Bošnjaka (jer to će moći stvarno prosuditi tek oni iza nas), ali mi znamo da nam taj preporod treba i da nam je „Preporod“ nužan kao naša nacionalna institucija kulture. I zato danas radimo i djelujemo s punom svijesti o povijesnom značaju, ali i savremenoj nužnosti nacionalne kulturne institucije kakva je Bošnjaka zajednica kulture „Preporod“.

Sve ovo svjedoče naši brojni programi i projekti, oni stari koje smo nastavili, i mnogi novi koje smo započeli. Njih je toliko da ih ovdje nije moguće ukratko ni nabrojati, a kamoli iole detaljnije predstaviti, ali svaki od njih ima za cilj društveno odgovorno ispunjavanje suštinske zadaće i misije „Preporoda“, jer „Preporod“ ne smije služiti samom sebi, već mora služiti društvu – Bošnjacima kao narodu i Bosni i Hercegovini kao njihovoj domovini. To se posebno odnosi na naše brojne nove projekte vezane i za kulturnu baštinu, i za savremenu, „živu“ kulturu, i za naučna istraživanja u oblastima naše kulture i identiteta. Sve to radimo tako da „Preporod“ bude i razvija se kao mjesto našeg okupljanja i mjesto našeg susretanja, bez ikakvih partikularizama i redukcionizama, a prije svega kao mjesto našeg zajedničkog rada za opće dobro, bez floskula i s jasnim i konkretnim rezultatima u tom smislu.

S obzirom na to da smo jučer obilježili i Međunarodni dan maternjeg jezika, iz niza naših novih projekata, spomenut ću, kao tek primjer, samo jedan – novi Pravopis bosanskog jezika. Nakon prvog bosanskog pravopisa koji je upravo „Preporod“ objavio još 1996. godine, to je projekt kojim ćemo nastaviti pionirsku ulogu „Preporoda“ u afirmaciji i standardizaciji bosanskog jezika kao takvog, s tim što ćemo to ovaj put uraditi timski, zajednički, i dokraja institucionalno. Tako ćemo prvi put dobiti pravopisnu normu bosanskog jezika koja je rezultat širokog i naučno-stručnog i društvenog konsenzusa, a koja – što posebno ističemo – pripada isključivo narodu, kao općenarodno dobro, i nikome drugom.

Na isti način namjeravamo realizirati i brojne druge naše projekte, sve do npr. Enciklopedije Bošnjaka, što je još jedan od niza fundamentalnih projekata koje namjeravamo realizirati. Svim tim projektima želimo konstruktivno djelovati u cjelini našeg naroda i društva, artikulirajući sebe kao narod i doprinoseći, u vezi s drugima, onome što je interkulturalna sadržina Bosne i Hercegovine. Tako ćemo pokušati dati i svoj doprinos ostvarenju davne želje našeg osnivača i prvog predsjednika dr. Safvet-bega Bašagića da, kako on to kaže, „mora i naš narod polagano rasti, ne smije se vraćati u djetinjsko doba, mora i naš narod polagano cvasti, ne smije se vraćati u položaj roba“.

Neka nam za to služi ova Godina „Preporoda“ i
neka tome služi Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“!

Prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK „Preporod“