FILANDRA: O obnovi institucionalne kulturne posebnosti Bošnjaka

Ostvarenje bosanskohercegovačke državne neovisnosti, kroz krvavi rat koji smo prošli, u sinonimnu je ravan dovelo pojmove “bošnjačkog” i “bosanskog” i iz ove jednadžbe, krajnje određujuće za sve nas, trebamo odmjeravati šta je “Preporod” za proteklo vrijeme uradio ili nije uradio, odnosno šta i kako u budućnosti treba da radi.
 FILANDRA: O obnovi institucionalne kulturne posebnosti Bošnjaka

Piše: Prof. dr. Šaćir Filandra, predsjednik BZK “Preporod” (2001 –2010)

Svako vrijeme ima odgovarajuće iskaze, likove duha ili kulturne forme i njihove sadržaje, pa tako i današnje. Doba “kasne moderne”, druge ili “informatičke industrijalizacije” u kojem danas živimo kao globaliziranom svijetu međuovisnosti, informatičko-kulturnih interakcija i tehničke mondijalizacije svijeta, pred recentne intelektualne i stvaralačke elite svakoga naroda nameće gotovo istovjetne zadaće. Sadržaj tih zadaća je, sukladno vremenu, razvijanje, preoblikovanje te tradiranje/prenošenje novim generacijama onih principa kulturnog identiteta naroda koja ga čine osobenim i prepoznatljivim entitetom.

Pri tome se svaki narod, pa tako i bošnjački danas, stalno nalazi u poziciji iznalaženja mjere između zapadanja u kulturni fundamentalizam, odnosno tradicionalizam i konzervativizam, s jedne, i rasipanja i rasplinjavanja svoje kulturnoidentitetske osobnosti u procesima globalizacije svijeta, s druge strane. Toga su bili svjesni protagonisti Drugog bošnjačkomuslimanskog preporoda iz druge polovice XX. stoljeća, kada su 1990. godine prišli obnovi institucionalne kulturne posebnosti svoga naroda.

Rado se sjećam istaknutih nosilaca toga projekta, mojih prijatelja i dugogodišnjih suradnika, članova Incijativnog odbora za obnovu “Preporoda”, kojeg su činili: Halid Čaušević, Alija Isaković, Muhsin Rizvić, Mustafa Imamović, Rusmir Mahmutćehajić, Hajrudin Numić, Rasim Muminović, Hasan Sušić, Muhamed Kreševljaković, Enes Duraković, Hilmo Neimarlija, Atif Purivatra i Šaćir Filandra. I današnja generacija intelektualaca okupljenih oko “Preporoda” ima isti, ako ne i veći nivo nacionalne, identitetske i povijesne svijesti, moje je mišljenje, bez obzira na to koliko je nezahvalno iz duha vlastitog vremena davati sudove o njemu.

U odnosu na vrijeme entuzijazma, poleta i opravdanih historijskih očekivanja devedesetih godina prošlog stoljeća, sada je ukupna bošnjačka pozicija daleko bolja, konkretnija, pozitivnija, ali i odgovornija. U odnosu na vrijeme kada je Alija Isaković, kojeg s pravom posebno apostrofiram, svojim “Biserjem” učinio prvi korak ka kodifikaciji bošnjačke kulture te izazvao opći prolom u bosanskohercegovačkoj kulturnoj i političkoj stvarnosti svoga vremena, današnje generacije bošnjačkih intelektualaca i stvaralaca imaju daleko povoljnije uvjete za svoj rad. Ti uvjeti su, prije svega, određeni činjenicom da su Bošnjaci prvi put u svojoj povijesti slobodan narod, a slobodan je onaj narod koji sam vrši svoje identitetsko samoodređenje te sam bira donosioce zakone po kojima se vlada. Ostvarenje bosanskohercegovačke državne neovisnosti, kroz krvavi rat koji smo prošli, u sinonimnu je ravan dovelo pojmove “bošnjačkog” i “bosanskog” i iz ove jednadžbe, krajnje određujuće za sve nas, trebamo odmjeravati šta je “Preporod” za proteklo vrijeme uradio ili nije uradio, odnosno šta i kako u budućnosti treba da radi.

Obraćanje na Svečanoj akademiji povodom 25 godina od Obnoviteljske skupštine “Preporoda”, 2015.

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.