Fadil Kurtagić: “Bajramski uranak”
BAJRAMSKI URANAK
U mirisnoj priči rascvjetanog dana
Pobožnost je bijele razapela niti
Duboko u srcu jedan akord skriti
Digo se, zabrujo put neznanih strana.
I dok čovjek pod tim čuvstvom zemlji pada,
Uzdiže se visom ponosno minare
I oko njega dolje kubeta se žare
I bude se sanje starijeh plejada.
I u toj vedrini sve kolone sniju,
Ćuteći u duši jednu sv'jetlu zraku
I okolo sebe jednu silu jaku.
Iz srdaca njenih zastave se viju –
I dok mujezinov poj azurom bruji,
Zlatnih pčela roj svud okolo zuji…
IZVOR: Panorama pobožne bošnjačke poezije XX stoljeća, prir. Zilhad Ključanin, Behram-begova medresa, Tuzla, 2000, str. 45.
Fadil Kurtagić, bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik i prozaist, rođen je u 1889. godine u Kladnju. Završio je gimnaziju u Tuzli i jedan razred Učiteljske škole u Sarajevu, a studij je nastavio u Zagrebu, gdje stalno boravi od 1922. do 1939. godine. U tom periodu vršio je dužnost glavnog tajnika Saveza bankovnih činovnika Kraljevine Jugoslavije, a 1933. godine odbornik je u Društvu zagrebačkih muslimana. Godine 1939. dolazi u Sarajevo, gdje je do 1945. godine referent u Glavnoj bratinskoj blagajni. Nakon 1945. godine pa sve do mirovine radi u Ministarstvu rudarstva. U mladosti je istaknuti i dosljedni pristaša Stranke prava i aktivno je radio na njenom populariziranju kod bošnjačke omladine.
Književni rad Fadila Kurtagića započinje 1907. godine, kada je kao osamnaestogodišnjak objavio svoju Prvu pjesmu, i intenzivno traje do 1919. godine, u kojoj je štampana njegova prva i jedina zbirka pjesama. Paralelno s prvim objavljenim pjesmama pojavila se i njegova prva proza, koju čini šest priča objavljenih u Beharu 1907–1908. godine. Sve ove priče imale su jasan didaktičko-angažirani sadržaj bez neke trajnije vrijednosti. Kurtagić se narednih godina na književnom planu okrenuo isključivo poeziji, a paralelno s književnim bavio se i političkim radom. Političke tekstove objavljuje u Muslimanskoj slozi i Muslimanskoj svijesti te Hrvatskom dnevniku i Mladoj Hrvatskoj. Napravio je nekoliko kritičkih osvrta na bošnjačku književnost i bošnjačke pisce (koje on imenuje muslimanskim) te je u tim osvrtima pohvalio i visoko vrednovao literarno djelo Safvet-bega Bašagića, a pisao je i o Abdurezaku Hifziju Bjelevcu. Sarađuje s brojnim listovima i časopisima, a u periodu od 1907. do 1910. poeziju objavljuje u Beharu, od 1911. do 1914. u Gajretu, dok je u godištu 1912–1913. objavio dvije pjesme i u Biseru. Osim u bosanskohercegovačkim časopisima, neke svoje pjesme objavio je i u Hrvatskoj, u časopisu Mlada Hrvatska. Nakon Prvog svjetskog rata u vlastitoj nakladi objavljuje svoju jedinu zbirku pjesama Stihovi. Zbirka sadrži ukupno 48 pjesama, od čega je njih 19 već ranije bilo objavljeno s istim ili drugim nazivom.
Nakon 1919. godine Fadil Kurtagić se više ne bavi poezijom već ga, ako je suditi prema objavljenim brošurama, ponovo zaokupljaju socio-ekonomske i političke prilike i teme, a posebno se bavi pitanjem radništva i radničkog udruživanja i organiziranja. Jednu takvu brošuru s nazivom Intelektualni radnici i radnički pokret objavio je 1927. godine, a 1928. izdaje i svojevrstan manifest-statut bankovnih činovnika nazvan Ciljevi i ustrojstvo Saveza bankovnih činovnika i namještenika Jugoslavije. Godine 1941. Kurtagić se ponovo vratio prozi, objavivši zbirku priča Mali ljudi iz velikih škola koje su u cijelosti politički angažirane i opterećene nedvosmislenom poukom.
Umro je 1958. godine u Sarajevu.
