Dan Arefata (Jevmu’l-arefe)

Muslimani večeras sa akšamskim ezanom obilježavaju Dan Arefata (Jevmu’l-arefe), deveti dan posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara. Arefat je brežuljak udaljen od Mekke petnaestak kilometara a boravak na Arefatu je obaveza svakog hadžije, sastavni je dio obreda hadža, te se svi hadžije 09. mjeseca zul-hidžeta, dan uoči Kurban-bajrama, okupe na ovom mjestu. Na Brdu Milosti (Džebelu'r-rahme) na Arefatu, kako tradicija prenosi, nakon dugog traženja sastali su se Hazreti Adem i Hazreti Havva. Muhammed (s. a. v. s.) je svoj poznati govor na Oprosnom hadžu održao upravo na Arefatu. Lijepo je da oni koji nisu na hadžu poste ovaj dan.

Povodom obilježavanja Dana Arefata, u nastavku donosimo tekst rahmetli prof. Samira Beglerovića, objavljen na web portalu Znaci.

________________________

NAMAZ I POST DANA AREFATA

Piše: Samir Beglerović

Deveti dan mjeseca zul-hidždžeta naziva se Dan Arefata jer tada hadžije izvršavaju obavezni sastavni dio hadža – stajanje na brdu Arefat. Za ovaj dan vezan je poseban namaz i dobrovoljni post o čemu i namjeravamo, s Božijom pomoći, nešto reći. No, prije toga, malo ćemo se osvrnuti na način razumijevanja kur’ansko-sunnetskih porukâ.

Usulul fikh (osnovi islamskog prava)

Prije negoli progovorimo nešto o tome specifičnome namazu i postu, probat ćemo istaći nešto veoma važno. Kao što ćemo, ako Bog da, vidjeti, premda postoji jasan hadis koji nam govori o tome namazu i postu, različiti islamski pravnici različito su shvatili tekst hadisa.

Često možemo čuti kako neko od džematlija, nekada slabo a često nikako obrazovanih na polju šerijatskoga prava, kritikuje stavove fekihâ (teoretičara islamskoga prava) a naročite velikana među njima – hazreti imami Džâferis-Sâdika (osnivač džâferijske pravne škole odnosno mezheba), hazreti Ebű Hanîfe (osnivač hanefijske pravne škole ili hanefijskoga mezheba), hazreti imami Ahmeda (osnivač hanbelijske pravne škole/mezheba), hazreti imami Mâlika (osnivač mâlikijske pravne škole ili mezheba) i hazreti imami Šâfije (osnivač šâfijske pravne škole odnosno mezheba).

Prigovor najčešće ide u vidu: “Kako je mogao donijeti takav stav a postoji slijedeći kur’anski ajet…”; “kako će to tvrditi a mi znamo za hadis koji kaže to i to” i sl.

Temljena islamska znanost, disciplina od koje ovisi naše sveukupno shvatanje i prepoznavanje kur’ansko-sunnetskih porukâ, naziva se usűlul fikh. Ova znanost nije neophodna, dakle, samo za bavljenje fikhom već i akaidom (islamskim vjerovanjem) i svakom drugom islamskom disciplinom. A upravo ona najčešće se zanemaruje.

Dakako, jedna je stvar kada osoba nije u mogućnosti saznati pravni (a i svaki drugi) tretman konkretne kur’ansko-sunnetske poruke pa je prinuđena sama odrediti pristup toj poruci. No, to rješenje mora biti samo privremenoga karaktera, dakle, dok ne bude u mogućnosti pitati stvarnoga učenjaka, osobu koja je veliki dio svoga života posvetila izučavanju te islamske discipline.

U svome djelu “Osnovi islamskog prava (usulul-fikh)” naš profesor rahmetli dr. Ibrahim Džananović o disciplini usűlul fikh i bavljenju njome, između ostaloga kaže:

“Usuli-fikh je nauka koja se bavi proučavanjem temeljnih islamskih izvora i načina donošenja zakona i propisa zasnovanih na tim izvorima. Fikh učenjaci definišu kao nauku o islamskim propisima koja je utemeljena na glavnim islamskim izvorima. Iz ove dvije definicije može se zaključiti slijedeće:

– Usuli-fikh pomaže boljem razumijevanju fikha, načinu nastanka izvjesnih fikhskih propisa, mogućnostima nove razrade i načinu njihove primjene u praksi.

– Fikh je skup pravila koja podstiču ili zabranjuju vršenje nekih djela, dok usuli-fikh omogućava potpuno razumijevanje propisa, svejedno da li se on odnosi na naredbe ili zabrane.

– Fikh se oslanja na Kur’an, sunnet (tradiciju Muhammeda a.s.), idžma’ itd, dok usuli-fikh u sebi mora objediniti i: potpuno poznavanje arapskog jezika, jer su i Kur’an i hadis na arapskom jeziku; iskrenu vjeru u Allaha dž.š. i Njegovu Objavu. U protivnom ne može se osloniti na glavne fikhske izvore; potpuno poznavanje nekog fikhskog propisa, vrijeme i uslove pod kojima je nastao, postoji li mogućnost derogacije ili ne, te šta je svrha dotičnog propisa.

Glavni cilj fikha je usrećenje ljudskog roda, podsticanje na koristan rad koji donosi mir i blagostanje na ovom i nadu u spas na Vječnom svijetu. Cilj usuli-fikha je analiziranje svakog propisa, analiziranje mišljenja islamskih pravnika po tom pitanju i odabiranje onog mišljenja koje je najprihvatljivije i najbliže islamskim izvorima. Isto tako cilj usuli-fikha je razraditi teoretska pitanja, objasniti i pretvoriti u praksu.

S pravom se kaže da je usuli-fikh filter kroz koji mora proći svaki fikhski propis.”

Kada znamo ovo ne bi nas trebalo čuditi različito postupanje sljedbenikâ različitih pravnih školâ oko istih stvarî. Štaviše, svjesnost da je potpuno i konačno razumijevanje svih kur’ansko-sunnetskih porukâ nemoguće doseći preko samo jednoga velikana (a pogotovo samo preko sebe) znak je naše duhovne zrelosti i šerijatske ozbiljnosti.

Ibn Arebi, Tefsir, Daru ihja'it-turasil ‘Arebi, Bejrut, 2001., tom II, str. 429.

Ibn Arebi, , Daru ihja'it-turasil ‘Arebi, Bejrut, 2001., tom II, str. 429.

Poseban namaz uoči Dana Arefata i post na Dan Arefata

U spomenutome djelu, hazreti pîr Abdul Kâdir Gejlânî navodi hadis u kojemu Muhammed, alejhisselam, kaže:

“Kada nastupi deset dana zul-hidždžeta pojačajte pokornost (Allahu). Jer to su dani kojima je Allah dao posebnu vrijednost i učinio noći tih dana svetim kao i sâme dâne. Pa ko klanja u jednoj od tih noći,(Naravno, Noć Arefata nastupa nakon akšama prije dana Arefata, znači ako je Dan Arefata subota, noć u kojoj treba klanjati je petak nakon akšama, odnosno u posljednjoj trećini noći a to je prije nastupa sabahskoga vremena za subotu po vaktiji) u posljednjoj trećini, četiri rekata, učeći na jednome rekatu Fatihu, Kul e‘ûzu bi Rabbil felek i Kul e‘ûzu bi Rabbin-nâs, suru Ihlâs (Kul Huvallâhu Ehad) tri puta i Ajetul Kursiju (Allâhu lâ ilâhe illâ Hûvel Hajjul Kajjûm), i tako i na ostala tri rekata; potom, kada preda selam, podigne ruke i prouči:

سُبْحَانَ ذِي الْعِزَّةِ وَ الْجَبَرُوتِ, سُبْحَانَ ذِي الْقُدْرَةِ وَ الْمَلَكُوتِ, سُبْحَانَ اللَّهِ الْحَيِّ الَّذِي لآ يَمُوتُ, لآ إلآهَ إلآّ هُوَ يُحْيِي وَ يُمِيتُ, سُبْحَانَ أللَّهِ رَبِّ الْعِبَادِ وَ الْبِلآدِ, وَالْحَمْدُ لِلَّهِ حَمْدًا كَثِيرًا طَيِّبًا مُبَارَكًا عليَ كُلِّ حَالٍ, اللهُ أَكْبَرُ كَبِيرًا, رَبَّنَا جَلَّ جَلآلُهُ وَ قُدْرَتُهُ بِكُلِّ مَكَانٍ

Subhâne zil ‘izzeti vel džeberût, subhâne zil kudreti vel melekût, subhânallâhil Hajjil-lezî lâ jemûtu, lâ ilâhe illâ Hû juhjî ve jumîtu, ve Huve hajjun lâ jemûtu, subhânallâhi Rabbil ‘ibâdi vel bilâd, vel hamdulillâhi hamden kesîren tajjiben mubâreken ‘alâ kulli hâlin, Allâhu ekberu kebîren, Rabbenâ dželle dželâluHû ve kudretuHû bi kulli mekânin

(Slavljen je Vlasnik časti i sile, slavljen je Vlasnik snage i melekutskoga svijeta, slavljen je Allah, Živi, Onaj Koji ne umire, nema božanstva osim Njega koji oživljava i usmrćuje, a On je Živi, ne umire, slavljen je Allah, Gospodar robova i gradova, i hvala Allahu, mnogo hvala, puno, blagoslovljeno, na svakome stanju, Allah je najveća veličina, Gospodar naš, silna je Njegova veličanstvenost i Njegova snaga, bilo gdje)

a potom zatraži (od Allaha) šta god hoće, imat će nagradu vrijednu kao da je obavio hadž, hodočastio Allahovu časnu Kuću, i zijaretio (posjetio) kabur (grob) Vjesnika (Muhammeda), alejhisselam, i kao da se borio na Allahovu putu.

Ništa neće Allaha upitati a da mu On to ne podari.

A ako bude ovaj namaz klanjao svake noći u toku deset dana zul-hidždžeta, Allah će mu dozvoliti Najveći Džennet – Firdevs (najviši stupanj Raja), s njega će izbrisati svako zlo, i reći će mu se:

‘Prednjači s djelima!’

A kada nastupi Dan Arefata, i on isposti taj dan i klanja tu noć i prouči ovu dovu, i bude još pokorniji Allahu, Allah kaže:

‘Meleki Moji! Svedočite da sam mu oprostio i uračunao ga među hadžije koji hodočaste Kuću Moju!’

Meleki se tada obraduju što je Allah sve to podario tome robu a zbog njegovih namaza i dove.”

Abdul Kadir Gejlani, Kitâbul Gunjâ, tom II, str. 40., 41.

Hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Husejin od hazreti Alije, a bilježi ga Dârakutnî, 4/278., 4/278.

Abdul Kadir Gejlani, , tom II, str. 40., 41., 4/278.

Različit tretman dobrovoljnoga posta na Dan Arefata

Prije svega, napomenimo da je preporučeno, po hanefijskoj pravnoj školi, prije svakoga djela donijeti nijet, odluku, i to srcem ali i jezikom.

Po hanefijskoj pravnoj školi dozvoljeno je nijet za dobrovoljni (nafila) post donijeti naknadno, tj., ukoliko želimo postiti naprimjer sutrašnji dan ali se probudimo tek nakon nastupa sabahskoga namaza (od toga vremena treba već početi s postom) dozvoljeno je i tada nijet donijeti.

Hanefijska pravna škola ovo zaključuje na osnovu hadisa koji prenosi hazreti Aiša, gdje se kaže:

“Nekada bi Vjesnik, alejhisselam, nakon nastupa vremena sabahskoga namaza ušao svojim ženama i upitao ih:

‘Imate li kakvu zamjerku?’

Ako bi odgovorile: ‘Ne’, on, alejhisselam, rekao bi:

‘E, onda ja (danas) postim.’ ”

Što se tiče posta Dana Arefata, kao što smo rekli, različite islamske pravne škole različito ga tretiraju.

džâferijska pravna škola: mustehab je (lijepo je) postiti Dan Arefata onoj osobi koju post neće oslabiti i time je sputati u činjenju dovi i zikra (jer je to naređeno činiti u prvih deset danâ mjeseca zul-hidždžeta);

hanefijska pravna škola: mekruh je (pokuđeno) postiti ovaj dan osobi koja obavlja hadž ako će je post oslabiti; isto se odnosi i na Dan tervijje a to je osmi dan mjeseca zul-hidždžeta;

hanbelijska pravna škola: mendub je (preporučeno je) da osoba na hadžu posti Dan Arefata ukoliko je na Arefat došao noću (tj. uoči Dana Arefata); ukoliko je, pak, na Arefat došao danju tada mu je mekruh (pokuđeno) postiti Dan Arefata;

mâlikijska pravna škola: mekruh je osobi koja obavlja hadž postiti Dan Arefata kao i Dan tervijje;

šâfijska pravna škola: ako osoba koja obavlja hadž stanuje u Mekki (gradu u kojemu se nalazi Kaba) i na Arefat dođe po danu onda mu je mekruh postiti Dan Arefata; ukoliko na Arefat stigne po noći (dakle uoči dana Arefata) dozvoljeno mu je postiti; a ako je osoba koja obavlja hadž musâfir (putnik, tj. ne stanuje u Mekki ili njenoj bližoj okolini) tada joj je sunnet da mrsi (tj. da ne posti).

Šejh Mahmûd Ebû Dekîka, el-Ihtijâr, el-Mektebetul islâmijja, Istanbul, 1951., tom I, str. 127.

Abdur-Rahmân el-Džezîrî, Kitâbul fikhi ‘alel mezâhibil erbe‘a ve mezhebi Ehlil Bejt, Dârus-sekalejn, Bejrut, 1998., tom I, str. 722., Dârus-sekalejn, Bejrut, 1998., tom I, str. 722.

Šejh Mahmûd Ebû Dekîka, , el-Mektebetul islâmijja, Istanbul, 1951., tom I, str. 127., Dârus-sekalejn, Bejrut, 1998., tom I, str. 722.

IZVOR: https://znaci.ba/tekstovi/namaz-i-post-dana-arefata