Centar za stećak i nišan – nova organizaciona jedinica u BZK “Preporod”
Piše: Dr. Jasminko Mulaomerović
Prije nekoliko mjeseci osnovan je Centar za stećak i nišan kao podružnica Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”. Potreba za sistematskim istraživanjem stećaka i nišana kao cjeline osjeća se već odavno. Nerazumijevanje simbola svetog predanja učinilo je da se neki najstariji nišani promatraju kao dio naslijeđa koji ne pripada islamskom civilizacijskom krugu. Prikaz simbola krsta automatski je te spomenike svrstavao u kategoriju “kršćanskih nišana” (Šefik Bešlagić). U svojoj knjizi o najstarijim nišanima spomenuti autor je obradio samo mali broj te vrste spomenika. Na drugoj strani, ovi spomenici nisu bili od interesa orijentalistima (kao što je Mehmed Mujezinović), koji je, baveći se epigrafikom na nišanima, samo uzgred spomenuo neke stare nišane. Njemu ipak možemo zahvaliti za brojne podatke, budući da u obradi pojedinih grobalja često spomene da postoje i stari nišani.
Poseban problem koji nikad nije uzet ozbiljno u istraživanjima cjeline stećaka i nišana su materijalni ostaci onoga što je Aleksandar Solovjev u jednoj svojoj studiji naslovio sa “Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne”. Osim što se kontinuitet sahranjivanja na srednjovjekovnim nekropolama jasno vidi kroz brojne grobove označene kamenjem, kojima je Milovan Gavazzi dao pogrešno kulturno određenje pozivajući se na primjere po bijelom svijetu od Afrike do Japana, još je goru atribuciju ovim grobovima dao spomnuti Šefik Bešlagić, smatrajući da su na tim mjestima sahranjeni siromašni stanovnici zajednice koji nisu imali novaca da plate klesara za izradu stećka. Bešlagić pritom, ne uočava vrlo jasnu činjenicu da su grobovi označeni kamenjem uvijek, ali baš uvijek, na periferiji nekropola stećaka, što znači da su tu sahranjivani pojedinci u nekom kasnijem vremenu.
Orijentacija, inače da tako kažem “organizacija” grobova, njihovi planovi, dimenzije, međusobni odnosi, posebno orijentacija, nikad nisu istraživani. O oblicima nišana i starih i onih kasnijih, koliko me pamćenje služi, samo sam vidio objašnjenje u medžmui Ali Faginovića, kaligrafa i muvekita iz Sarajeva, koju mi je jednom prilikom pokazao Ismet Bušatlić.
Također, neodvojiva od stećaka i nišana jeste bosančica, naše zaboravljeno pismo. Postoje brojni tekstovi o bosančici, a izvorna građa se još uvijek može naći. Posebno je zanimljiva bosančica iz 19. i početka 20. stoljeća, koju je samo u jednom tekstu obradio Muhamed Hadžijahić. Nažalost, vrijeme kad se moglo još naći starih pisama je već poodavno iza nas, ali nedavni nalazi kratkih tekstova na dvije razglednice koje je izvjesni Mujo poslao svojoj ljubljenoj u Gradišku omogućili su izradu alfabetara koji je korišten u toj porodici. Sakupljanjem svih tekstova na bosančici, odnosno stvaranje otvorene biblioteke na web-stranici BZK “Preporod”, ta će građa biti dostupna svim istraživačima.
Pitanje zaštite ovih spomenika, posebno starih nišana, od bitne je važnosti za novoosnovani Centar. Čišćenje ovih grobalja, njihova konzervacija, prezentacija, osnaživanje lokalnih zajednica za očuvanje i brigu o ovim spomenicima je prioritet u prvoj fazi djelovanja Centra.
To su samo neka, svakako ne sva pitanja i problemi kojima će se novoosnovani Centar za stećak i nišan baviti. On će u svojoj nakani biti uspješan samo ukoliko ga svi koje zanimaju ovi spomenici budu smatrali svojim.
