BZK „Preporod“, SPKD „Prosvjeta“ i autorica Dragana Tomašević dobitnici nagrade za očuvanje i valorizaciju književne baštine za knjigu „Priče o bosanskim ženama“
Na XXXIII internacionalnom sarajevskom sajmu knjiga i učila 2022. godine, koji je održan od 20. do 25. aprila u Centru Skenderija, BZK „Preporod“, SPKD „Prosvjeta“ i autorica Dragana Tomašević dobitnici su nagrade za očuvanje i valorizaciju književne baštine za knjigu Priče o bosanskim ženama. Uredništvo magazina za kulturu i društvo Biserje objavljuje Predgovor knjizi Priče o bosanskim ženama:
Razmišljajući o 22 priče u ovom rukopisu, najprije sam potražila odgovor šta je to što ovo raznoliko žensko društvo okuplja u jednom djelu kao intelektualnom i duhovnom domu njegova autora (autorice), Dragane Toma šević. Dvadeset i dvije žene s kojim nas upoznaje (ili nas, koji smo rasli s uspomenama na njih, s njihovim slikama i pjesmama, podsjeća) Tomašević raspršene su na vremenskoj crti od Kraljice Katarine Kosače do Nasihe Kapidžić-Hadžić, njihovo porijeklo – od Kraljice (Katarine), preko vojvotkinje (Sophie), engleske plemkinje Irby, seoske djeve Dive Grabovčeve, do robinje Šahdidar koju je oslobodio i svojom ženom učinio bosanski namjesnik Husrev-beg, njihova djela: od poezije Umihane Čuvidine, Anke Topić, Nasihe Kapidžić-Hadžić, preko akademskih slikarica Adele Behr Vukić, Lujze Kuzmić i Mice Todorović, kiparice Ivane Despić-Simonović, književnici Laure Papo Bohorete, Nafije Sarajlić i Milene Mrazović, liječnice Teodore Krajewske, operne dive Bahrije Nuri-Hadžić, legatorke Šahdidar, prosvjetiteljki Stake Skenderove i Miss Irby, katoličke redovnice Luke i muslimanske propovjednice (vaize i bule) site Nefe ili pastirice Dive… na razini ideje vjere, od redovnice Luke i hadžinice Stake Skenderove, pa do komunistkinje, partizanke Marije Bursać. Katolkinje, protestantkinje, pravoslavke, muslimanke i Jevrejka. Po rođenju, iz Engleske, Poljske, bosanskih gradova, kasaba i sela, pa do austrijskih palača. Po smrti, u izgnanstvu, u posjeti, u zavičaju koji se nakon Bosne pretvorio u tuđinu. Vjerne žene, nesretno zaljubljene, zavještane na djevičanstvo ili na vjernost poginulom dragom, majke koje su ostale bez djeteta, majke koje su nakratko ostavile djecu, vjenčane za svoj ideal, posao, prosvjetiteljstvo. Bosanke, po rođenju, djelovanju, izboru ili smrti. Pa šta je to što ih ovoliko različite okuplja u jednom rukopisu? Njihova potpuna predanost i uvjerenost u ono što su smatrali svetim, smislom života. Obitelj, vjera, ljubav, umjetnost, pomaganje bolesnim i nemoćnim, domovina, borba… ideal iznad i ispred kojeg ne postoji ništa, kojemu su predane životom i u smrti. A sva raznolikost njihovih priča, vremena u kojim su živjele, krajeva iz kojih su potekle, raznolikost njihovih djela i ideala – raznolikost je Bosne. Ono što Bosnu čini lijepom.
Ove bi priče, možda, zaslužile biti objavljene i da ih je neko drugi sakupio i zapisao. Međutim, kada se radi o rukopisu koji pred nas donosi Dragana Tomašević, objaviti ove priče je obaveza bosanskohercegovačke kulturne i književne zajednice. Tomašević se u ovom rukopisu iskazuje kao savršen domaćin. Ona svaku od gošći svoga rukopisa prihvata s golemim poštovanjem, toplinom i prisnošću, i svim koji su do njenog vremena doveli gošće njenog intelektualnog doma (autorima koji su ranije pisali o ovim ženama) ukazuje zasluženo poštovanje, ne namećući se svojim komentarima, ne stavljajući autorsku poziciju u prvi plan; ona sa svim manirima dobro odgojene Bosanke – vodi razgovor sa svojim junakinjama, promišlja njihove životne priče, i sasvim nenametljivo, ali time i zornije, podučava nas o tome kako živjeti, boriti se, kako voljeti, kako pisati, pjevati, darovati, pomagati, kako se žrtvovati, biti vjeran, kako tugovati, i u svemu tome kako zadržati golemo dostojanstvo i ostati damom. U ovom domu Dragane Tomašević, baš kao i u Bosni koju volimo i želimo sačuvati, ima dovoljno prostora za različitosti.
Otuda moja iskrena želja da ovu knjigu svi imamo u svojim kućama. Ne kao raspršene priče u raspršenom vremenu, nego kao knjigu koja okuplja nas, u vremenu i prostorima, u različitim identitetima i s različitim iskustvima, u istrajnoj borbi za svetost ideala.
Amina Šiljak-Jesenković
