Amir Bukvić: “Ljubavne priče” (1. dio)
Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” jučer je upriličila svečanu dodjelu bijenalne Nagrade “Alija Isaković” za najbolji originalni dramski tekst na bosanskom jeziku – laurelatu Amiru Bukviću za dramu Ljubavne priče. S tim u vezi, ove i predstojeće dvije subote na internet platformi magazina za kulturu i društvo Biserje ekskluzivno čitajte dramu Ljubavne priče Amira Bukvića.
LJUBAVNE PRIČE
LICA:
SARA
SAID
MARIJA, supruga Josipova (ili Jusufova), policajka
JOSIP (ili JUSUF), policajac
Scena 1.
Još u mraku čuje se udaljeni žamor… najave, signali i sve ono drugo što je specifično za jedan manji aerodrom.
Na praznoj sceni pojavljuje se Said koji vuče za sobom kofer…
Said prolazi…
Zatamnjenje…
Scena 2.
Na praznoj sceni pojavljuje se Sara koja vuče za sobom kofer…
Sara prolazi…
Zatamnjenje…
Scena 3.
Aerodrom s nešto jačim zvučnim efektima i žamorom.
Tu je i poneka karakteristična stvar na koju nailazimo na nekom omanjem aerodromu koji je predodređen za sezonske međunarodne čarter-letove.
U pozadini je veliki ekran na kojem su odredišta i najave letova.
Sara stoji okrenuta leđima ispod velikog ekrana i gleda kako se izmjenjuju natpisi odredišta i najave letova.
U polumraku, naprijed, sigurnosna je rampa, koju svi moraju proći kako bi išli dalje. Sa strane je pult s kutijom za stvari i skenerom za pregled tih istih stvari.
Promjena svjetla; sada je na sigurnosnoj rampi svjetlo nešto jače, a nešto slabije je još uvijek na Sari i velikom ekranu…
Pored rampe stoji policajac (Josip)…
Za pultom s kutijama za stvari stoji policajka (Marija)…
Said stoji pored pulta i stavlja u kutiju sitni novac, ključeve, mobitel…
Dok Said stavlja stvari u kutiju, policajka Marija pogleda prema policajcu Josipu…
Josip joj klimne glavom… shvatio je njen pogled.
Said je spreman proći kroz sigurnosnu rampu… Policajac Josip daje znak rukom i Said prolazi kroz sigurnosnu rampu…
Oglasi se signal na sigurnosnoj rampi…
JOSIP
Vratite se, molim!
Said gleda u policajca Josipa, okrene se i vrati se do policajke Marije…
MARIJA
Jeste li sve izvadili iz džepova?
Said pretražuje po džepovima… a onda se prisjeti…
SAID
Sat…
Marija mu pokaže novu kutiju… Said stavlja sat u kutiju…
MARIJA
Izvolite!
Josip Saidu opet dâ znak da ponovno prođe kroz rampu… Said prolazi kroz sigurnosnu rampu… Opet se oglasi zvučni signal…
JOSIP
Vratite se, molim!
SAID
Da se vratim?
JOSIP
Da, molim!
Said se vraća do Marije…
MARIJA
Skinite jaknu…
Said svlači jaknu, stavi je u novu kutiju i krene prema rampi… Josip ga zaustavi… a onda, poslije nekoliko sekundi, da mu znak da može krenuti… Ponovno se oglasi zvučni signal…
JOSIP
Vratite se, molim!
SAID
Onoj gospođici prije mene sve je zvonilo, a vi ste je pustili?
JOSIP
A vi želite stići na ovaj let?
SAID
Naravno da želim.
JOSIP
Onda se vratite!
Said se opet vraća do Marije… U njegovim pokretima i glasu osjeća se sve veća nervoza…
MARIJA
Skinite cipele!
SAID
(upitno)
Ja imam tenisice.
MARIJA
Skinite to što imate!
SAID
(kroz smiješak)
A da odmah skinem i glavu…
MARIJA
Gospodine…
SAID
Možda u njoj nešto nije uredu?
MARIJA
Gospodine, molim vas…
SAID
(pomirljivo)
Ok.
Said skida tenisice… i stavlja ih u kutiju. Said na Josipov znak opet prolazi kroz rampu… Sada se ne čuje nikakav signal…
JOSIP
Vratite se još jednom!
SAID
Zašto, nije bilo nikakva signala?
JOSIP
Vratite se, molim!
Said klimne glavom i vrati se do Marije…
SAID
Da se odmah skinem do gaća?
MARIJA
Samo prođite još jednom.
SAID
Nešto su vam dojavili…?
MARIJA
Izvolite naprijed!
SAID
Možda samo ime…
MARIJA
Ime?
SAID
Ili nacionalnost ili možda državu u koju idem…
MARIJA
Ne razumijem.
SAID
Ne razumijem ni ja… svaki put, na svakom aerodromu isto…
MARIJA
Samo izvolite naprijed.
Na Josipov znak, Said opet prolazi kroz rampu… Ni sad se nije čuo nikakav signal… Said pogleda u Josipa…
Iza Saidovih leđa Marija daje rukom Josipu neki znak…
JOSIP
(Saidu)
Vratite se, molim!
SAID
(na rubu živaca)
Zašto? Nisam čuo signal… zašto bih se vraćao?
JOSIP
Samo se vratite, molim vas!
SAID
Ne vraćam se…
JOSIP
(povisi glas)
Molim vas, vratite se, kolegica će vam objasniti!
SAID
Ne vraćam se… ne vraćam se…
Said je potpuno izgubio živce… blijed je i napet… vanjski zvukovi odjednom iščeznu… Policajac Josip nešto govori, ali ne čujemo ni glas niti išta drugo… samo jedan intenzivan zvuk…
Svjetlo samo na Saidovu licu i razarajući zvuk u Saidovoj glavi…
Said se hvata za glavu… Mrak…
U mraku se čuju glasovi Josipa i Marije…
Glasovi: Gospodine, šta vam je? Gospodine, je li vam dobro… Gospodine… gospodine…
Svjetlo se naglo vraća i svi prethodni glasovi i zvukovi odjednom nestaju…
Said gleda u Josipa i Mariju koji stoje pored njega…
MARIJA
Je li vam dobro?
SAID
Dobro? Jeste… jeste.
MARIJA
Vaš let je odgođen.
SAID
Let odgođen?
MARIJA
Javili su u posljednji trenutak.
SAID
Let odgođen, u posljednji trenutak…
MARIJA
Morat ćete pričekati vani… do sljedeće obavijesti. A sad, pokupite svoje stvari…
Said skuplja svoje stvari…
SAID
Svaki put, kontrola do besvijesti… Zašto?
MARIJA
Da to pitanje postavite nekom drugom?
SAID
Da… to pitanje bih mogao postaviti ocu… i ocu i majci.
MARIJA
Duhoviti ste.
SAID
Čini se smiješnim, ali nije.
Said je prebacio jaknu preko ramena i bos, s tenisicama u rukama, krene dalje…
Zatamnjenje…
Scena 4.
Aerodrom… sigurnosna rampa i pult za stvari sa skenerom nestali su u mraku…
Sara stoji naprijed na prosceniju i gleda u gledalište gdje je sada ekran samo njoj vidljiv…
Prilazi Said i sad oboje gledaju u ekran s redoslijedom letova…
Said nije navukao tenisice već ih i dalje drži u rukama…
SAID
Odgođen let…
SARA
Jebeni, last minute odgođen.
SAID
A nije moglo biti povoljnije.
SARA
Kompanija proglasila bankrot.
SAID
Ko kaže?
SARA
Prvo kompanija, a sad i ovi na aerodromu.
SAID
Bankrot?
SARA
Nude najpovoljnije, a onda bankrotiraju.
SAID
To i jest problem malih država… kojima upravljaju one velike.
SARA
Politika me ne zanima.
SAID
Pametno!
Sara gleda u Saida koji drži tenisice u rukama…
SARA
A ti, s trčanja?
SAID
(gleda je, a onda shvati)
A, ne… ja to ovako…
SARA
Ovako?
SAID
Na aerodromu.
SARA
Nastojiš biti zagonetan?
SAID
Pokušavam… ostati normalan.
SARA
Aha… ja ću malo prošetati… dok se ti ne vratiš u normalu.
Sara odlazi… Said je isprati pogledom…
Scena 5.
Marija i Josip imaju neočekivanu pauzu koja je moguća na malom aerodromu sa sezonskim čarter-
-letovima… Marija ima jedva vidljivu slušalicu u uhu…
MARIJA
Ova nenadana pauza dobro će doći.
JOSIP
Prednost malih aerodroma s čarter-letovima.
MARIJA
I nadam se nikome zanimljivi…
JOSIP
Misliš?
MARIJA
Nada umire zadnja.
JOSIP
(nasmiješi se)
A prije nje, mi!
MARIJA
Ubojit je taj tvoj pesimizam.
JOSIP
Sve lijepo isplanirali i sve u trenu propalo i sad bih se još trebao veseliti.
MARIJA
Možda i nije sve propalo.
JOSIP
Kako?
MARIJA
S kolegama sam sve već dogovorila…
JOSIP
Sve?
MARIJA
Da, izmijenjali smo smjene i još mi ostaje samo šef.
JOSIP
Samo? Nije li s njim teže?
MARIJA
Vidjet ćemo čim se sve vrati u normalu.
JOSIP
Da, taj tvoj vječiti optimizam.
MARIJA
Da ga nema, ko zna gdje bismo sad bili.
JOSIP
Ima li još jedna čokoladna pločica?
MARIJA
(iz čokolade vadi jednu čokoladnu pločicu)
Izvoli.
Marija dotakne slušalicu u uhu…
Layla?
Marija sluša na slušalicu i klimne glavom…
JOSIP
Nešto novo?
MARIJA
To ćemo tek čuti… Idem do nje!
Marija odlazi, a Josip odmotava čokoladnu pločicu, zagleda je i stavi u usta kao cigaretu…
Scena 6.
Said stoji još uvijek s tenisicama u rukama…
Sara ga promatra s odstojanja… a onda mu priđe…
SARA
I ti putuješ last minute?
SAID
Sad očito ne putujem. A ti, s odmora?
SARA
Možeš mislit… sav keš koji sam imala i dvije kartice… nestalo u trenu.
SAID
I morala si prekinuti odmor?
SARA
Za prekidanje odmora kriv je onaj jebivjetar s kojim sam došla…
SAID
Ahaaa…
SARA
I sad bih se ovako dekintirana trebala vratiti…
SAID
Da?
SARA
I zamoliti ga za pomoć.
SAID
Aha…
SARA
Ne, radije ću skapati od gladi na ovom malom aerodromu.
SAID
Da?
SARA
(oponaša ga)
“Ahaaa… da… aha… da…” Uživaš u tuđim mukama!
SAID
Pokušavam razumjeti…
SARA
Ok, kad se sastaneš s razumom, možda opet navratim.
Sara odlazi… a Said uzima mobitel i prebire po njemu…
Scena 7.
Marija se vraća… Josip je nestrpljiv…
JOSIP
Govori!
Marija šuti, a Josip iščekuje šta će reći… Onda se Marija nasmiješi…
MARIJA
Stupanj sigurnosti vraćen u normalu.
JOSIP
Stvarno?
MARIJA
Incident na pariskom aerodromu izazvao neki luđak… prijetio plastičnim nožem.
JOSIP
Njihov?
MARIJA
A možda i vaš!
JOSIP
Dobro, dobro, znači ima nade…
MARIJA
Naravno, odradit ćemo dvije smjene i onda produženi vikend s djecom.
JOSIP
A šef?
MARIJA
Da, još šef! Idem… i drži mi fige.
Marija krene… a onda se vrati i pruži mu još jednu čokoladnu pločicu…
JOSIP
Još jedna čokoladica?
MARIJA
Ova vraća raspoloženje…
Marija odlazi… Josip gleda u čokoladnu pločicu i stavlja je u džep…
Scena 8.
Sara gleda u ekran…
Said joj prilazi i dalje držeći tenisice u rukama…
SARA
Jebi ga!
SAID
Šta?
SARA
Sad su nas izbrisali…
SAID
Stvarno…?
SARA
Skinuli nas s jebenog dnevnog reda.
SAID
E, sad bih morao navući tenisice… bit će frke…
Said navlači tenisice…
SARA
O čemu govoriš?
SAID
Nije u pitanju bankrot… već nešto sasvim drugo…
SARA
Šta drugo?
SAID
U Parizu… incident na aerodromu, a ovdje njuše potencijalnog teroristu… pa specijalci zauzimaju svoja mjesta…
SARA
Jebi se!
SAID
Uvijek ovako psuješ… ili samo sad?
SARA
Uvijek… kad mi ništa ne ide od ruke.
SAID
Onda treba uključiti glavu!
SARA
Kao ti?
SAID
Šta kao ja?
SARA
Uključivanje glave… na sigurnosnoj rampi.
SAID
Aha… to jest moj problem!
SARA
Vidjela sam, samo što nisi pao u bandak.
Said je gleda…
SAID
Bandak? Odakle je ta riječ?
SARA
Nije otkud sam ja već otkud mi je otac.
SAID
Znači trebam pogađati?
SARA
I kad bi pogodio otkud mi je otac, ne bi znao otkud sam ja.
SAID
Aha…
Sara vadi cigarete, uzima jednu…
Pušenje zabranjeno…
Sara ga pogleda… i vraća cigaretu u kutiju…
Zatamnjenje…
Scena 9.
Marija se vraća s osmijehom i donosi dvije kafe i pizzu…
JOSIP
Slavimo?
MARIJA
Zahvaljujući tvojoj šarmantnoj ženi.
JOSIP
Nije bilo problema?
MARIJA
Odmah je izašao ususret.
JOSIP
Stvarno?
MARIJA
Čak je bio i ljubazan.
JOSIP
Ma da…? Sjećaš se onih prvih dana… kad smo o njemu ovisili bio je krut, nepopustljiv i hladan.
MARIJA
Zato je i napredovao od šefa za sigurnost do šefa odjela.
JOSIP
(smješkajući se)
I sad ljubazan? Ne mogu vjerovati…
Josip i Marija piju kafu…
S cigaretom bi i okus kafe bio drugačiji…
MARIJA
Ako sad zapališ, gotovo je.
JOSIP
Ako sam izdržao šest mjeseci… izdržat ću i danas.
Marija uzima komad pizze i jede…
MARIJA
Uzmi, nije loša…
I Josip uzima komad pizze…
Zatamnjenje…
Izvor: Amir Bukvić, Ljubavne priče, ur. Edin Mulać, Biblioteka “Drama”, BZK “Preporod”, Sarajevo, 2020.
Drugi dio drame bit će objavljen 23. 1. 2021. godine.
