Abū Bakr Muḥammad ibn Quzmān: “Pohvala”
Srce mi kidaš, malena.
O, kad bi znala kako stradavam!
Toliko te želim
iz zbog svojih želja toliko sam tjeskoban, da ne mogu oka sklopiti ni usnuti.
Samo su Allahu poznate moje misli i moja duboka osjećanja.
Kada te vidim, o bjelino mojih očiju, kad promatram ruže tvojih obraza, vrt svoj,
kad si zadovoljna sa mnom,
o ljubavi srca mojega,
tada sam ispunjen savršenom radošću.
Ljepota je služavka tvoja i robinja tvoja.
Svijet se ukrašava da te primi kad se pojaviš. Kad staneš pred svoju postelju da legneš,
cijela se kuća svjetlošću ispuni.
Tvoje je lice svjetlost mojih očiju i zora moja. Ti si za mene mirta i slatko piće.
Nemam radosti ni nadahnuća, ako tvoje lice ne vidim.
IZVOR: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije, prir. Nikola Milićević, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983.
Ibn Kuzman (arap. Abū Bakr Muḥammad ibn Quzmān [ibn quzma:'n]) je arapsko-španski pjesnik (Córdoba, oko 1079 – Córdoba, 1160). Pisac je zedžela (arapski zağal), pjesama na pučkom arapskom jeziku sa strofama razvedene rime i metrom bez čvrstih normi. Njegova zbirka zedžela (Diwān) sadržava 149 pjesama različite tematike. Utjecao je na provansalske trubadure.
