120 godina „za sreću doma i naroda“: Jubilarno slovo predsjednika BZK „Preporod“
U sarajevskoj Vijećnici 20. 2. 2023. godine pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denisa Bećirovića održana je jubilarna akademija povodom 120. godišnjice osnivanja i Dana Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“. Na akademiji prigodno su se obratili dr. Goran Behmen, šef Kabineta člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denisa Bećirovića, gđa Melika Mahmutbegović, potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine, mr. Samir Avdić, ministar kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo, i gosp. Nedeljko Masleša, predsjednik Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ i aktuelni predsjedavajući Međukulturnog vijeća Bosne i Hercegovine. Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ prof. dr. Sanjin Kodrić održao je jubilarno slovo, koje donosimo u nastavku.
Prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“
Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“:
120 godina „za sreću doma i naroda“
Mora i naš narod polagano rasti,
ne smije se vraćat u djetinjsko doba.
Mora i naš narod polagano cvasti,
ne smije se vraćat u položaj roba.
Epsko doba mi smo proživjeli davno
i krvavo doba bacismo za leđa,
od toga nam osta samo ime slavno
i junački spomen naših silnih pređa.
Mi stojeć’ na pragu našeg preporoda
radimo za sreću doma i naroda –
radimo koliko od ruke nam ide.
Još se našeg rada uspjesi ne vide;
al malo-pomalo i to će nadoći,
jer ko god ne želi da u tmini gine,
ko nosi na srcu dobro domovine –
napretku u susret mora s nama poći.
U ovim stihovima Safvet-bega Bašagića, književnog, kulturnog i društvenog prvaka s kraja 19. i početka 20. st. te jednog od osnivača i prvog predsjednika današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, sadržana je suština ideje temeljem koje je na današnji dan prije punih 120 godina – 20. februara 1903. osnovano društvo „Gajret“, preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“. Bio je to veliki, historijski dan, i baš takvim osjećali su ga i onovremeni bošnjački uglednici koji su osnovali „Gajret“, da bi se njegov historijski karakter potvrđivao u svim narednim godinama i desetljećima, sve do danas, kad Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ funkcionira kao jedna od najstarijih institucija u Bosni i Hercegovini, odnosno kao najstarija i temeljna organizacija kulture Bošnjaka, bošnjačka kulturna matica i svjetska kulturna zajednica bošnjačkog naroda. Dan osnivanja društva „Gajret“ danas obilježavamo kao Dan Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, ali je to istovremeno i dan koji se s punim pravom može smatrati trenutkom kojim stvarno započinje institucionalno bavljenje kulturom i identitetom Bošnjaka u našoj novijoj povijesti.
Uz prethodnicu u tzv. muslimanskim čitaonicama i nekoliko drugih ranih pokušaja kulturno-identitetskog organiziranja bošnjačkog naroda krajem 19. st., „Gajret“ je, u suštini, bio prva stvarna narodna institucija Bošnjaka i prvi cjeloviti ili cjelovitiji bošnjački odgovor na višestruko složene i teške prilike u kojima su se Bošnjaci i Bosna i Hercegovina našli nakon austrougarske okupacije 1878. godine. „Izglobljeni“ iz društveno-političkog i kulturno-civilizacijskog konteksta u kojem su živjeli stoljećima i koji su doživljavali kao vlastiti, odnosno snažno pogođeni okupacijom na brojne, različite načine i u svim oblastima života, Bošnjaci su krajem 19. i početkom 20. st. vrlo traumatično proživljavali dramu „novog vremena“, uglavnom ne snalazeći se u novim povijesnim okolnostima, razapeti između „starog vakta“, kojeg su se najčešće i dalje tvrdokorno držali, i izazova modernosti evropskog Zapada, koje su, pogotovo u početku, uglavnom odbijali kao ono što je njima u tom trenutku bilo strano i tuđe, zatvarajući se tako u sebe i isključujući se iz životne stvarnosti. Bio je to „tragični bezizlaz“, kako će znatno kasnije ovu situaciju Bošnjaka opisati bošnjački i bosanskohercegovački književni bard Meša Selimović, odnosno pogubno kolektivno stanje u kojem je bošnjački narod morao pronaći svoj novi „axis mundi“ da bi opstao u novim životnim datostima i nastavio se razvijati kao zajednica, pri čemu je to rješenje bilo nužno što prije i što uspješnije naći, i činiti to društveno odgovorno i konstruktivno, ali i hrabro i vizionarski. Upravo u ovakvim okolnostima, s ovakvim polazištima i s ovakvim ciljevima, 1903. godine bit će osnovano društvo „Gajret“, kao u suštini osobeni pokušaj iznalaska rješenja zarad opstanka i daljnjeg razvoja zajednice, a s obzirom na tadašnje stanje i potrebe bošnjačkog naroda i društva u cijelosti, jedini stvarni izlaz bio je u prihvatanju „novog vremena“ kao neizbježne realnosti, ali i kao šanse za budućnost, a naročito u prihvatanju iskustava evropskog moderniteta, uz zadržavanje živih, vitalnih vrijednosti tradicije iz „starog vakta“, osobito onih od posebne kulturno-identitetske važnosti. „Gajret“ je, dakle, nastao iz nasušnih potreba svojeg vremena, takvih kakve su bile u tom trenutku, i nužnosti da se na njih odgovori na što svrsishodniji način s obzirom na interese zajednice kao cjeline.
Nastojanje, zauzimanje, pomoć ili požrtvovanost izvorna su značenja imena društva „Gajret“, koje je svoju kulturnu i uopće društvenu misiju od samog početka definiralo kao rad i angažman za opće dobro – „za sreću doma i naroda“, kako je to stihom pjesnički sažeo upravo jedan od njegovih osnivača i prvi predsjednik Safvet-beg Bašagić, a što će kao trajno poslanje ostati duhom Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ sve do danas. U vremenu nastanka „Gajreta“ to je prvenstveno značilo prihvatanje moderne evropske prosvjete, znanja i obrazovanja te uopće drugih, tad savremenih evropskih kulturnih i društvenih vrijednosti, pa je „Gajret“ izvorno osnovan kao „društvo za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama“, s tim da je od samog početka njegova uloga bila znatno šira – sveobuhvatno kulturno-prosvjetno i šire društveno djelovanje među bosanskohercegovačkim muslimanima u skladu s naročitim okolnostima i potrebama bošnjačke zajednice s kraja 19. i početka 20. st. pa nadalje. Isto se odnosi i na društvo „Narodna uzdanica“, osnovano 1924. godine, koje je također jedna od preteča i jedan od pravnih prethodnika današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, a koje se s društvom „Gajret“ ujedinilo 1945. godine, čime nastaje tadašnje Kulturno društvo Muslimana „Preporod“. Tako će sve do Drugog svjetskog rata „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ biti okosnice kulture i prosvjete, ali i uopće savremenog društvenog razvoja kod Bošnjaka, s hiljadama svojih pitomaca, stipendista i drugih štićenika, sa svojim konviktima, odnosno đačkim i studentskim domovima širom Bosne i Hercegovine i nekadašnje Jugoslavije, sa svojim bibliotekama i čitaonicama, časopisima i drugim publikacijama, književnim kružocima, dramskim i drugim pozorišnim predstavama, koncertima, zabavama i brojnim drugim vidovima kulturno-prosvjetnog i šireg društvenog rada, naročito onima od posebnog identitetskog značaja, a sve u skladu s aktuelnim kulturnim i društvenim potrebama, ali i vrijednostima moderne Evrope ovog vremena, koje se tako afirmiraju i etabliraju unutar bošnjačkog naroda. Na ovaj način „Gajret“ će obrazovati čak dvije trećine bošnjačkih intelektualaca do 1941. godine, a dodatan broj obrazovat će i „Narodna uzdanica“, te će ova društva praktično stvoriti bošnjačku kulturnu i društvenu elitu novog doba, s važnim kulturno-prosvjetnim i društvenim učincima i među nebošnjacima, tim prije što svoj rad i djelovanje ni „Gajret“ ni „Narodna uzdanica“ nisu ograničavali samo na Bošnjake. Sve u svemu, ova društva, odnosno jedinstveno Kulturno društvo Muslimana „Preporod“ bit će najprogresivnija snaga unutar bošnjačkog naroda svojeg vremena, istinska ne samo kulturna već i društvena avangarda i tako će trajati sve do 1949. godine, kad nove, poslijeratne vlasti zabranjuju njegov rad, kao i rad drugih temeljnih organizacija kulture naroda Bosne i Hercegovine, istovremeno oduzimajući njihovu brojnu i bogatu imovinu.
Identitet svakog naroda prvenstveno je u njegovoj kulturi, i stoga narod koji izgubi svoje institucionalne kulturne osnove izgubio je i osnove svojeg kako kulturnog, tako i identitetskog, a onda i šireg društvenog postojanja i razvoja. Zato, zabranom rada tadašnjeg Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ 1949. godine nastaje golema praznina i u institucionalnom postojanju i razvoju kulture i identiteta Bošnjaka, sa značajnim posljedicama i u širem bosanskohercegovačkom društvu, tim prije što nakon gašenja ovog društva Bošnjaci nisu imali neku drugu, zamjensku vlastitu, narodnu kulturnu instituciju. Posljedice ove činjenice bile su višestruke i dalekosežne, pri čemu je kultura Bošnjaka kao takva u međuvremenu postala zvanično „nepostojeća“, baš kao što su i Bošnjaci postali zvanično „nepostojeći“ narod, sveden tek na religijsku grupu, što će biti slučaj sve do priznavanja muslimanske nacije sedamdesetih godina 20. st., mada i tad pod vjerskim kao narodnim imenom, a što je sve povijesna zbilja čije posljedice osjećamo i do danas.
No, duh „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“, odnosno duh jedinstvenog Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ nije dokraja nestao, niti je to moglo biti s obzirom na temeljnu važnost ove kulturne institucije u novijoj povijesti Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Poput ponornice, u desetljećima nakon zabrane rada njihov duh trajat će i kroz hiljade onih koji su na različite načine bili vezani za rad nekadašnjeg „Gajreta“ ili „Narodne uzdanice“, odnosno ujedinjenog Kulturnog društva Muslimana „Preporod“, trajat će, također, i kroz dotad dostignuti stepen kulturnog, identitetskog i društvenog razvoja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, a zapravo trajat će u stečenom kulturnom, identitetskom i društvenom kapitalu koji se u tradiciji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ stvarao i baštinio od 1903. godine, pa nadalje. Umjesto „Gajreta“, „Narodne uzdanice“ ili jedinstvenog Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ bit će osnovane brojne nove javne ustanove kulture, obrazovanja i nauke, između ostalih i Narodna, danas Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Univerzitet u Sarajevu, a onda i drugi univerziteti u Bosni i Hercegovini, Naučno društvo, a potom i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i mnoge druge ustanove, u kojima će se suštinski nastaviti barem dio misije što su je „za sreću doma i naroda“ prethodno ostvarivala društva „Gajret“ i „Narodna uzdanica“, odnosno jedinstveno Kulturno društvo Muslimana „Preporod“, tim prije što će se među osnivačima, prvacima i djelatnicima ovih i mnogih drugih sličnih ustanova širom Bosne i Hercegovine naći brojni nekadašnji članovi i saradnici, a naročito pitomci, stipendisti i drugi štićenici ovih društava, kao intelektualna osnova iz koje su te ustanove izrasle.
„Preporodni“ duh, dakle, trajat će i dalje kao svijest i kao ideja koja nije mogla nestati u jednom zauvijek završenoj prošlosti, a posebno će trajati kao nužnost i specifična potreba bošnjačkog naroda i bosanskohercegovačkog društva. Stoga, s prvim naznakama demokratskih promjena, 5. oktobra 1990. godine dolazi do obnavljanja rada i djelovanja nekadašnjeg Kulturnog društva Muslimana „Preporod“, što međutim nije bio samo čin obnavljanja temeljne bošnjačke ustanove kulture već i osnova za preporod Bošnjaka kao naroda. Tad, baš onako kako su „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ uhvatili se u koštac s izazovima koji su Bošnjake mučili od kraja 19. pa tokom cijele prve polovine 20. st., Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ prihvatila je i ovaj novi historijski izazov, i to opet na nov i savremen način, primjeren novom vremenu, i postala snažan pokretač kulturno-identitetske obnove bošnjačkog naroda i bosanskohercegovačkog društva. Revitalizacija i afirmacija bošnjačkog narodnog imena, bosanskog jezika, bošnjačke književnosti i historije te svih drugih važnih aspekata kulture i identiteta bošnjačkog naroda, postalo je poslanje – misija i ključna zadaća Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, koja se realizirala kroz brojne projekte, programe i aktivnosti od fundamentalne važnosti za Bošnjake kao narod i Bosnu i Hercegovinu kao državu i društvo. Među tim fundamentalnim postignućima jesu, između ostalih, i obnova narodnog imena Bošnjak, čiji je nosilac bila upravo Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, a koje je kao takvo potvrđeno na Prvom bošnjačkom saboru 1993. godine, čiju je organizaciju u ovom segmentu vodila također Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“. To je i prvi Pravopis bosanskoga jezika, koji je Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ izradila i objavila 1996. godine i time u normativno-standardološkom smislu bosanski jezik učinila neupitnom lingvističkom činjenicom, omogućivši mu na ovaj način kako domaće, tako i međunarodno priznanje i institucionalizaciju, a također to je i prva Historija Bošnjaka, koja je, isto tako, izrađena i objavljena u okvirima Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ 1997. godine, a zahvaljujući kojoj bošnjački narod dobio je i svoj prvi te još uvijek jedini cjeloviti historiografski opis ukupnosti svojeg povijesnog postojanja. Od 1995. godine u Bošnjačkoj zajednici kulture „Preporod“ priređuje se i objavljuje i književno-naučna edicija „Bošnjačka književnost u 100 knjiga“, kojom se u skladu s najvišim književnohistorijskim standardima predstavljaju najznačajnija ostvarenja bošnjačke književnosti kao cjeline, od srednjovjekovlja do savremenosti, a koja je u vrijeme svojeg pokretanja bila i sve do danas ostala najveći izdavački projekt u povijesti bošnjačke kulture uopće. U isto vrijeme, u Bošnjačkoj zajednici kulture „Preporod“ započet je i rad na transgeneracijskom projektu izrade Enciklopedije Bošnjaka, kao fundamentalnom projektu bez presedana, sve to uz desetine drugih krucijalnih ili na druge načine važnih kolektivnih i pojedinačnih projekata, programa i aktivnosti kojima su se ubrzano nastojala popuniti mnoga „prazna mjesta“ u kulturnom, identitetskom i društvenom razvoju Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, a bez kojih nema ozbiljno izgrađenog i dovršenog naroda i društva kao cjeline. Riječ je o kapitalnim postignućima koje u drugim sredinama ostvaruju brojne institucije s nemjerljivo jačim resursima i podrškom, pri čemu na isti način Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ djeluje i danas, kad, uz desetine drugih, realizira i npr. također fundamentalni projekt izrade novog Bosanskog pravopisa, koji ovaj put radi u saradnji s Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu, čime nastavljamo institucionalni rad na normiranju bosanskog jezika, razvijajući njegov standard na jedini ispravan – institucionalan način.
Baveći se svim oblastima kulture, ali i naučnim radom na najvišim razinama izvrsnosti, onim što i kako radi Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ duboko je ukročila u 21. st. i opet je odgovor na izazove i potrebe društva u datom vremenu, baš onako kako je to bilo i prilikom njena osnivanja početkom 20. st., odnosno prilikom obnove njena rada krajem 20. st. I dalje slijedimo imperativ djelovanja u skladu s najvišim standardima koje su nam zadali naši osnivači, a potom i obnovitelji, štaviše nastojimo ih i dalje razvijati i unaprijediti, i sve to nužno činimo „za sreću doma i naroda“. Uza sve ono što radimo za vlastiti, bošnjački narod, za njegovu kulturu i identitetski i društveni razvoj, a upravo s obzirom na izazove i potrebe našeg aktuelnog društvenog trenutka, dokraja smo, bez zadrške i bez ostatka, predani i razvoju cjeline društva Bosne i Hercegovine, koje svim svojim mogućnostima nastojimo graditi kao istinski demokratsko i pluralno, odnosno kao otvoreno i inkluzivno društvo, uvažavajući sve ono što je povijesno uvjetovana bosanskohercegovačka složenost i višestrukost, a zapravo stoljećima oblikovana priroda ove zemlje i njena društva. Demokratičnost i pluralnost, otvorenost i inkluzivnost, složenost koja se ne smije simplificirati i banalizirati i višestrukost koja se treba razvijati kao prirodnost i sloboda – ono su čemu težimo i do čega nam je naročito stalo, odnosno to je naša nužna, neizbježna društvena odgovornost i konstruktivnost s ciljem boljeg uređenja, razvoja i napretka društva, a što nastojimo promovirati kao opću društvenu vrijednost i najširu društvenu zadaću te što tražimo i od svih drugih u skladu s njihovim pojedinačnim odgovornostima i mogućnostima. To je ono kako danas tumačimo naš motto „Za sreću doma i naroda“ – za sreću nas samih, za sreću svih s kojima živimo u ovoj zemlji i za sreću cjeline zemlje, društva u cijelosti.
Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ 2020. godine, na 30. godišnjicu obnove svojeg rada i djelovanja, inicirala je i osnivanje Međukulturnog vijeća Bosne i Hercegovine, koje sačinjavamo s našim prijateljskim, bratskim i sestrinskim temeljnim organizacijama kulture drugih naroda Bosne i Hercegovine – Hrvatskim kulturnim društvom „Napredak“, Srpskim prosvjetnim i kulturnim društvom „Prosvjeta“ i Jevrejskim kulturno-prosvjetnim i humanitarnim društvom „La Benevolencija“, s kojima vrlo blisko, prisno sarađujemo još od početka 20. st., praktično od svojeg osnivanja, desetljećima zajedno gradeći kulturu i društvo Bosne i Hercegovine. Isto svjedoči i ovaj naš večerašnji svečani skup – skup pojedinaca iz različitih konteksta, različitih orijentacija, različitih svjetonazora…, skup ljudi koji su nužno uvijek individue sa svim svojim posebnostima i razlikama, baš kao što su istovremeno i pripadnici zajednica različitih vrsta, a koji su, opet, večeras zajedno, baš onako kako je naš cilj povezivati i spajati, a ne razdvajati, graditi, a ne rušiti. Društvu, dakle, doprinosimo i suptilnim „menadžmentom razlika“, nužnim i neizbježnim u društvu kakvo je naše, pokušavajući ga na svoj način učiniti boljim i skladnijim zarad općeg dobra, i baš takav jeste i naš večerašnji koncertni program, u kojem prepoznajemo i kojim predstavljamo sebe, ali u kojem je nužan i neizostavan i trag drugih, u neraskidivoj isprepletenosti sepstva i drugosti. Takva je doslovno svaka kompozicija koju ćemo večeras čuti, pa tako i znamenita Bentbaša, bošnjačka i bosanskohercegovačka ljubavna pjesma – sevdalinka, ispjevana u melodiji koja je, zapravo, dio muzičke tradicije sefardskih Jevreja, naše braće i sestara koji stoljećima žive s nama ovdje, u ovoj zemlji: kad bismo kojim nesretnim slučajem pokušali „raščiniti“ tu staru pjesmu i iz nje isključiti Drugog, njegovu kulturu, njegov identitet, njegov doprinos i trag, kad bismo pokušali poništiti ono što nije „naše“, „raščinili“ bismo tako i sebe, odnosno time bismo isključili i poništili i svoju kulturu, svoj identitet, svoj doprinos i svoj trag, svoje postajanje, u konačnici sami sebe.
Bez obzira na sve poteškoće i probleme koje smo imali tokom prethodnih 120 godina i koje imamo i danas, a koji nisu nimalo lahki niti ih je malo, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ radi i djeluje rukovodeći se isključivo onim što je opće dobro – „za sreću doma i naroda“, i nastavit će tako i dalje, samo još bolje, jer to je nužna potreba i bošnjačkog naroda i bosanskohercegovačkog društva kao cjeline. To pokazuje i povijest, u kojoj je naš rad prekidan čak tri puta – 1914., 1941. i 1949., ali je svaki put morao biti nastavljen jer sve dok postoje Bošnjaci kao narod i Bosna i Hercegovina kao država i društvo, i Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nužno će trebati i instituciju kakva je Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ i njen dobronamjeran i odgovoran, stvaralački, graditeljski i konstruktivan odnos prema društvu. Uostalom, davno je to pjesnički kazao jedan od naših osnivača i prvi predsjednik Safvet-beg Bašagić:
Mi stojeć’ na pragu našeg preporoda
radimo za sreću doma i naroda –
radimo koliko od ruke nam ide.
Još se našeg rada uspjesi ne vide;
al malo-pomalo i to će nadoći,
jer ko god ne želi da u tmini gine,
ko nosi na srcu dobro domovine –
napretku u susret mora s nama poći.
Sarajevo, 20. 2. 2023.
